Umro je Nikola Pašić

Rođen je 1878 godine srpski socijalista Radovan Dragović, vođa socijalističkog pokreta u Srbiji, jedan od osnivača Srpske socijaldemokratske stranke 1903, čiji je bio sekretar a potom i predsednik do smrti 1906. Obnovio je 1901. „Beogradsko radničko društvo“, osnovano 1896 prvu socijaldemokratsku organizaciju u Srbiji, a od 1900. do 1903. uređivao je listove „Napred“, „Radnički list“, „Stari radnički list“ i „Radničke novine“. Osnovao je i socijaldemokratski Centralni odbor, koji je objedinio sve radničke organizacije u Srbiji, što je omogućilo stvaranje Srpske socijaldemokratske stranke. S Dimitrijem Tucovićem doprineo je uspostavljanju jedinstva sindikata i radničke političke partije.

Osnovano je 1895 godine Društvo za unapređenje i ulepšavanje Sokobanje, što se smatra začetkom turizma u Srbiji. Na to su uticali i česti boravci kneza Miloša i kneza Mihaila Obrenovića koji su tu dolazili na odmor. Sokobanja se kao lečilište pominje još u starom Rimu i ranoj Romeji (Vizantija).

Dodeljene su 1901 godine prve Nobelove nagrade. Dobitnici su bili Jean Henri Dunant i Frederic Passy.

Umro je 1926 godine srpski državnik Nikola Pašić, jedan od osnivača Radikalne stranke 1881. i njen vođa, tvorac Vidovdanskog ustava 1921, prvog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao student Ciriškog politehnikuma u Švajcarskoj, prišao je socijalistima i prihvatio ideje Svetozara Markovića i njegovog pokreta protiv apsolutističke vladavine dinastije Obrenović. Po povratku u Srbiju, uređivao je socijalistički list „Oslobođenje“, a 1878. je izabran u parlament, u kojem se kao opozicioni vođa borio protiv autoritarnog monarhističkog režima Milana Obrenovića, zalažući se za uspostavljanje parlamentarne demokratije. Posle gušenja Timočke bune 1883, koju su u zaječarskom kraju podstakli radikali, emigrirao i u odsustvu je osuđen na smrt. Posle pomirenja kralja Milana s radikalima 1888, odlučujuće je doprineo da Srbija dobije veoma liberalan ustav. Ubrzo po abdikaciji kralja Milana u korist sina Aleksandra Obrenovića 1889, postao je predsednik parlamenta, a 1891. premijer. Dominantnu političku poziciju u Srbiji učvrstio je posle dolaska na vlast kralja Petra I Karađorđevića 1903. Premijer je ponovo postao 1904. i potom je još tri puta formirao srpsku vladu, a posle Prvog svetskog rata triput je bio i predsednik vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i uticao je na ključne istorijske događaje. Odlučno se odupro pokušajima Austro-Ugarske da potčini Srbiju, učestvovao je u stvaranju Balkanskog saveza uperenog protiv Otomanskog carstva i bio odan pristalica carske Rusije. Kao premijer i šef diplomatije, predvodio je Srbiju u pobedonosnim balkanskim ratovima 1912. i 1913. i u Prvom Svetskom ratu od 1914. do 1918. Igrao je istaknutu ulogu u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je posle rata zastupao 1919. na Versajskoj mirovnoj konferenciji.

Post Author: Milan

Ostavi komentar