Ubijen knez Mihailo Obrenović

Prilikom šetnje Košutnjakom kraj Beograda ubijen je 1868 godine srpski knez Mihailo III Obrenović, koji je Srbiju učinio najjačom vojnom silom na Balkanu, u vreme kad je dovršavao pripreme za rat protiv Otomanskog carstva. Na prestolu Srbije bio je od 1839. do 1842. i od 1860. do smrti. Zbog bune koju je 1842. digao Toma Vučić Perišić, morao je da pobegne u Austriju, posle čega je na presto stupio knez Aleksandar Karađorđević, sin vođe Prvog srpskog ustanka – Karađorđa. Boraveći van zemlje, knez Mihailo III Obrenović pomagao je mnoge srpske kulturne radnike i pisce, uključujući Vuka Karadžića, Đuru Daničića, Branka Radičevića. Ženidbom s princezom Julijom Hunjadi (Hunyadi), stekao je veze s mađarskom i austrijskom aristokratijom. Kad se njegov otac, knez Miloš Obrenović, vratio na vlast 1858, preuzeo je komandu nad vojskom, a ubrzo posle očeve smrti 1860, zaveo je autoritarnu vladavinu, pretvorivši skupštinu u savetodavni organ. Ustanovio je 1861. narodnu vojsku od oko 50.000 ljudi i snabdeo je modernim naoružanjem, čime je Srbija postala vojno dominantna na Balkanu. Iskoristio je tursko bombardovanje Beograda 1862. da posle dužeg pregovaranja 1867. natera Turke da povuku garnizone iz svih srpskih gradova. Računajući na rat s Otomanskim carstvom, preduzimao je diplomatske inicijative i sklapao saveze s balkanskim hrišćanima radi rušenja Otomanske imperije – s Crnom Gorom 1866, s Grčkom i Bugarskim revolucionarnim odborom 1867. i s Rumunijom 1868. Takođe je nastojao da Bosna i Hercegovina ne padnu pod austrijsku vlast.

Umro je 1875 godine srpski pisac Jovan Grčić-Milenko, poetski sledbenik Branka Radičevića, poznat kao „fruškogorski slavuj“. Sebi je dodao ime Milenko, po devojci Mileni u koju je bio zaljubljen. Gimnaziju je učio u Novom Sadu, Segedinu i Požunu (Bratislava), počeo studije medicine u Beču, ali se razboleo od tuberkuloze i u 29. godini umro u rodnom Čereviću, u Sremu. U lirskim pesmama lakih melodičnih stihova, izrazio je neposredan doživljaj prirode. U osećanjima je romantičarski čedan i sentimentalan, ali je napisao i više tzv. prostih pesama, po kojima se smatra pretečom realizma u srpskoj poeziji. U Beču su 1896. objavljene njegove „Pesme“. Pisao je i pripovedačku prozu i prevodio Fridriha Šilera, Johana Volfganga Getea i Hajnriha Hajnea.

U borbi protiv Nemaca kod Male Remete 1942 godine u Drugom svetskom ratu, poginuo je Boško Palkovljević-Pinki, jedan od prvih partizana Fruške Gore.

Poslednji projektili NATO – 79. dana agresije na Jugoslaviju 1999 godine- pali su nešto posle 13 časova na područje sela Kololeč kraj Kosovske Kamenice, a ubrzo potom, generalni sekretar NATO, Havijer Solana, zvanično je saopštio da je bombardovanje obustavljeno. Prve jedinice Vojske Jugoslavije su, na osnovu Vojno-tehničkog sporazuma potpisanog dan ranije u Kumanovu, počele povlačenje s Kosova i Metohije, a kasnije istog dana, Savet bezbednosti UN je, uz uzdržan glas Kine, usvojio Rezoluciju 1244, kojom je legalizovan dolazak međunarodnih vojnih snaga u južnu srpsku pokrajinu.

Post Author: Milan

Ostavi komentar