Ubijen jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević, rođeni Andrić i Pupin

Rođen je 1547 godine slavni španski književnik Migel de Servantes. Bio je najpre pomorac i sekretar rimskog kardinala Akvivija, a potom i vojnik. Njegov književni rad veoma je bogat i raznovrstan. Prva dela, roman „Galatea“ i nekoliko pesama i pozorišnih komada, doživela su osrednji uspeh, da bi kasnije objavio svoje najbolje delo, „Don Kihot“, roman koji najvernije oslikava njegovu umetničku genijalnost u opisivanju, pripovedanju, dijalogu i nenadmašnom, duboko ljudskom humoru. Posle „Don Kihota“, najbolja dela su mu: „Uzorne pripovetke“, „Blaženi raspusnik“, „Pedro de Urdemalos“…

Rođen je 1854 godine srpski fizičar i pronalazač Mihailo Pupin, čije je najveće otkriće, samoindukcioni kalemovi („Pupinovi kalemovi“), omogućilo prenos telefonskih razgovora na veliku daljinu. Iz rodnog Idvora u Banatu je 1874, posle školovanja u Pančevu i Pragu, otišao u SAD, gde je završio Kolumbija univerzitet u Njujorku na kojem je kasnije bio profesor teorijske fizike i 40 godina predsednik Instituta radio-inženjera. Prvi od njegovih mnogobrojnih pronalazaka bio je električni rezonator, pomoću kojeg provodnik omogućava istovremeni prenos vesti na različitim talasnim dužinama. Otkrio je i sekundarne radijacije rendgenskih zraka, elektromagnetske detektore i napisao univerziteski udžbenik termodinamike. Za naučni rad dobio je 1920. Edisonovu medalju, a za autobiografsku knjigu „Immigrant to Inventor“, kod nas prevedenu pod naslovom „Od pašnjaka do naučenjaka“, Pulicerovu nagradu 1924. Njegovo ime nose fizičke laboratorije Kolumbija univerziteta.

Rođen je 1892 godine srpski pisac Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961, član Srpske akademije nauka i umetnosti, briljantan stilista. Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu i doktorirao istoriju u Gracu 1924. godine delom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“. U Prvom svetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu. U mladosti je pisao pesme („Nemiri“, „Lirika“). Pripovedač snažne imaginacije i izuzetan poznavalac Bosne, njenih ljudi i suštine dominantnih religija, odlikovao se vanrednom čistotom jezika i brušenim stilom, prefinjenim psihološkim analizama, dubokim poniranjem u probleme egzistencije i umećem da magijom reči dočara ljudsku i društvenu panoramu minulih vekova. Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, bogatstvo mašte i osećanja sveta, podigao je monumentalnu književnu građevinu. Dela: romani „Na Drini ćuprija“, „Travnička hornika“, „Gospođica“, „Prokleta avlija“, „Omer-paša Latas“ (nedovršen), zbirke pripovedaka „Nemirna godina“, „Žeđ“, „Jelena, žena koje nema“, „Znakovi“, „Deca“, „Kuća na osami“, putopisi i skice „Staze, lica, predeli“, meditativna proza „Znakovi pored puta“, „Ex ponto“, „Eseji, kritike, članci I i II“, „Sveske“.

Nemačke i austrougarske trupe su 1915 godine, posle ogorčenog otpora brojčano slabije srpske vojske, uz to neuporedivo slabije opremljene, posebno artiljerijom, okupirale Beograd u Prvom svetskom ratu.

Ubijen je 1934 godine jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević, „kralj Ujedinitelj“, prva žrtva fašizma, kojem je – u planovima za razbijanje Jugoslavije – smetala njegova jaka ličnost. Atentat u Marseju, u kojem je ubijen i šef francuske diplomatije Žan Luj Bartu, organizovale su hrvatske ustaše i italijanski fašisti, a pasoš nađen kod ubice izdat je u Zagrebu na ime Petra Kelemana. Školovao se u Švajcarskoj, Rusiji i na francuskoj vojnoj akademiji Sen-Sir, govorio je tečno francuski i ruski. Postao je prestolonaslednik 1909. umesto starijeg brata Đorđa, a od 1914. Srbijom je kao regent vladao u ime bolesnog oca kralja Petra I. Bio je na čelu Vrhovne komande srpske vojske u pobedonosnim ratovima od 1912. do 1918. u kojima je ispoljio izuzetnu hrabrost. Postao je kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 6. novembra 1921.

 

Post Author: Milan

Ostavi komentar