Umro je srpski kralj Stefan Nemanjić Prvovenčani

Muhamed 622 godine prelazi iz Meke u Medinu (Hidžra), gde osniva prvu opštinu novih vernika. Sedamnaest godina kasnije, kalifa Omer odredio je ovu godinu za početak muslimanske ere.

Kao monah Simon umro je 1227 godine prvi srpski kralj Stefan Nemanjić Prvovenčani, drugi sin velikog župana Stefana Nemanje, za vreme čije vladavine je Srbija zadobila i državnu i crkvenu samostalnost. Pre nego što se Nemanja 1196. zamonašio, ustupio je presto njemu, a ne najstarijem sinu Vukanu, čije je državničke sposobnosti manje cenio, a i zato što je Stefan bio zet cara Romeje (Vizantija) Aleksija III Anđela (Angelos). Braća su se potom oštro sukobila, ali ih je izmirio najmlađi Nemanjin sin – monah Sava. U vreme Četvrtog krstaškog rata 1204. – kad je srušeno Romejsko i stvoreno Latinsko carstvo, koje je zajedno s Ugarskom i Bugarskom napalo Srbiju – Stefan je bio primoran da uspostavi veze s papom i Mletačkom republikom, koja je imala jak uticaj na Latinsko carstvo, protera prvu ženu i oženi se unukom mletačkog dužda. Papi je obećao da će širiti rimokatoličanstvo ako mu pošalje krunu, ali je rimski biskup oklevao zbog ugarskog kralja. Tek kad je uvideo da Srbija neće biti pokorena, poslao mu je 1217. krunu i Stefan je kao prvi krunisani srpski vladar nazvan Prvovenčani. Pošto se Sava protivio vezama s Vatikanom, Stefan ga je pozvao da mu pomogne u državnim poslovima i jačanju Srpske pravoslavne crkve, za koju je Sava obezbedio autokefalnost 1219. U toku vladavine, Stefan je razvio jake trgovačke veze s Dubrovčanima i Mlečanima, a pred kraj života napisao je „Žitije svetog Simeona“ (Stefana Nemanje).

Donesen je 1863 godine zakon o osnivanju Velike škole u Beogradu, koja je nastavila i reformisala rad započet na Liceju. Škola je imala Filozofski, Pravni i Tehnički fakultet, a nastava je održavana u Kapetan Mišinom zdanju. Škola je prerasla u Beogradski univerzitet 1905, kad je zakonom propisano i otvaranje Medicinskog, Bogoslovskog i Poljoprivrednog fakulteta.

Užički partizanski odred je 1941 godine u Drugom svetskom ratu oslobodio Užice, koje je potom više od dva meseca bilo sedište Užičke republike (jedine slobodne teritorije u porobljenoj Evropi) i Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije – do 30. novembra 1941, kad je palo u nemačkoj ofanzivi.

Na konferenciji u Londonu 1941 godine vlade ŠSR, Australije, Kanade, Velike Britanije, Novog Zelanda, Južnoafričke unije i izbegličke vlade Čehoslovačke, Grčke, Belgije, Luksemburga, Holandije, Norveške, Poljske, Jugoslavije i Francuske potpisale su Atlantsku povelju. O sadržaju Povelje u osam tačaka – koja je bila politički program o borbi protiv Sila osovine u Drugom svetskom ratu – prethodno su se dogovorili predsednik SAD Frenklin Ruzvelt i britanski premijer Vinston Čerčil i taj dokument kasnije je poslužio kao osnova Povelje UN.

 

Post Author: Milan

Ostavi komentar