Rođen je 1736 godine Džejms Vat, škotski inženjer i fizičar, pronalazač prve parne mašine. Osnovao je prvu fabriku za izradu parnih mašina u blizini Birmingema. Izvršio je mnoga otkrića u nauci o toploti. Umro je 1819. godine.
Rođen je 1809 godine Edgar Alan Po, pesnik, pripovedač i teoretičar književnosti, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma u istoriji američke književnosti. Njegova poezija zna samo za osećanje duboke sete i tuge i odlikuje se zvučnošću i muzikalnošću čudesno onomatopejskih stihova. Za nju bi se, osim toga, moglo reći da predstavlja teoriju na delu, budući da se gotovo u celini temelji na Poovim strogim poetskim načelima, pre svega na načelu kratkoće, sugestivnosti i simbolizacije, kao i na uverenju da se savršenstvo rime može ostvariti jedino povezivanjem jednoličnosti i neočekivanosti; Po, dakle, kao i lord Bekon, veruje da nema savršene lepote bez izvesne neobičnosti u njenim srazmerama. Šarl Bodler – prvi prevodilac ovog ukletog pesnika, pesnika ponora, kako ga naziva Isidora Sekulić – za Poovu poeziju, ne bez divljenja, kaže da je duboka, žalobna, veoma brižljivo pisana, providna, ali i pravilna poput kristalnog dragulja. Po je i jedan od tvoraca tzv. kratke priče, ali i poetike pripovetke tajanstva i strave – ovaploćene u svojevrsnoj sintezi fantastične tematike sa racionalnošću i uverljivošću u oblasti motivacije i pripovedačkog pristupa temi (tu osobenost Poovog pripovedačkog postupka Fjodor Dostojevski nazvaće fantastičnim realizmom) – koja će do današnjih dana uticati kako na evropsku, tako i na latinoameričku književnost. Po se smatra i tvorcem detektivske priče, čak pretečom Žila Verna i Velsa. Snažno je uticao na francuske simboliste, kao i na engleske pesnike Rosetija, Svinberna i R. L. Stivensona. Dela: pesme „Gavran“, „Anabel Li“, „Eldorado“, „Grad u moru“, „U snu san“, „Julaluma““, pripovetke „Bunar i klatno“, „Pad kuće Ušera“, „U dubinama Malstrema“, „Mačka Crvene smrti“, „Crna mačka“, „Vilijem Vilson“, poetički spisi „Filozofija kompozicije“, „Pesničko načelo“, „Marginalije“.
Na grčko ostrvo Krf u Jonskom moru počele su 1916 godine da stižu jedinice srpske vojske posle povlačenja preko Albanije koje su posle mesec dana pešačenja preko albanskih gudura početkom januara dospele do Skadra, gde je trebalo da ih prihvate saveznički brodovi. Saveznička flota nije se pojavila i pešačenje je nastavljeno ka 160 kilometara udaljenoj Valoni, duž močvarnog primorja, pa su mnogi umrli slomljeni bolešću i umorom. Do aprila je na Krf prebačeno oko 140.000 srpskih vojnika.
Umro je 1938 godine srpski pisac cincarskog porekla Branislav Nušić, najveći srpski komediograf, član Srpske kraljevske akademije, koji je briljantno naslikao srpsku provinciju pod dinastijom Obrenovića i Beograd s početka 20. veka i između dva svetska rata. Studirao je pravo u Gracu i Beogradu, a kao diplomata je radio u konzulatima Srbije u Solunu, Bitolju, Skoplju i Prištini. Bio je dramaturg i upravnik pozorišta u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Kao mladić je 1887. osuđen na dve godine zatvora zbog satirične pesme „Dva raba“. Učestvovao je kao dobrovoljac u srpsko-bugarskom ratu 1885, a u Prvom svetskom ratu je prešao sa srpskom vojskom preko Albanije. Darovit portretista i pisac sa veoma razvijenim smislom za pozorišnu scenu i njene zakone, oštro je zapažao negativne pojave i s mnogo duha slikao svet u kojem se kretao – od opštinskog pisara do poslanika i ministra. Njegova dela suvereno su vladala repertoarom srpskih pozorišta između dva rata, a i sada su dosta igrana kod nas i u svetu. Dela: komedije „Sumnjivo lice“, „Gospođa ministarka“, „Narodni poslanik“, „Protekcija“, „Ožalošćena porodica“, „Pokojnik“, „Put oko sveta“, „Dr“, „Svet“, „Ujež“, „Mister dolar“, pripovetke i romani „Pripovetke jednog kaplara“, „Ramazanske večeri“, „Opštinsko dete“, „Ben-Akiba“, „Autobiografija“, tragedije „Knez Ivo od Semberije“, „Hadži-Loja“, „Nahod“, drame „Tako je moralo biti“, „Jesenja kiša“, „Pučina“, „Iza božjih leđa“.