Rođeni su Kralj Milan Obrenović i General Pavle Jurišić Šturm

U poslednjoj velikoj bici u toku Rata ruža – bici kod Bosvorta – poginuo je 1485 godine engleski kralj Ričard III (1483-1485) u borbi sa Henrijem Tjudorom, koji je potom krunisan za kralja. Kralj Henri VII je prvi vladar na engleskom prestolu iz dinastije Tjudor koja će biti na vlasti do smrti kraljice Elizabete 1603. godine.

Rođen je 1848 godine srpski general lužičko-srpskog porekla Pavle Jurišić Šturm, jedan od najistaknutijih srpskih oficira u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu, veoma zaslužan za blistave pobede srpske vojske nad austrougarskom armijom u Cerskoj i Kolubarskoj bici. U srpsku vojsku je primljen 1876. kao dobrovoljac sa činom poručnika i već u srpsko-turskom ratu 1876-1877. istakao se kao komandant Šabačkog i posavsko-tamnavskog bataljona. U srpsko-turskom ratu 1877-1878, veoma je uspešno komandovao Prvim dobrovoljačkim pukom, potom Krajinskim kombinovanim pukom u borbama kod Bele Palanke i Pirota. U srpsko-bugarskom ratu 1885, komandovao je Šestim pukom Drinske divizije, u Prvom balkanskom ratu 1912-1913. Drinskom, a u Drugom balkanskom ratu 1913. Dunavskom divizijom. U Prvom svetskom ratu je 1914. kao komandant Treće armije primio prvi udar znatno nadmoćnije austrougarske Pete armije i usporio njeno napredovanje, što je omogućilo srpskim snagama da se pregrupišu za Cersku bitku. Trećom armijom je komandovao i u Kolubarskoj bici i na Solunskom frontu do avgusta 1916.

Rođen je 1854 godine srpski kralj Milan Obrenović, tokom čije je vladavine Srbija stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država. Postao je knez 1868, posle ubistva kneza Mihaila Obrenovića i u spoljnoj politici se isprva oslanjao na Rusiju. Pod pritiskom javnog mnjenja, objavio je 1876. rat Turskoj koji je 1877. neuspešno okončan. Iste godine je, pod uticajem Rusije, ponovo zaratio s Turskom, ovog puta uspešno, pa je Srbija 1878. iz rata izašla ojačana, dobivši Vranjski, Niški, Pirotski i Toplički okrug, a u julu iste godine na Belinskom kongresu i formalno joj je priznata nezavisnost. Zbog ruske podrške Bugarskoj i Sanstefanskog ugovora sklopljenog u martu 1878. na štetu Srbije, oslonio se na Austrougarsku, s kojom je 1881. zaključio tajnu konvenciju. Njome se obavezao da neće raditi protiv austrougarskih interesa u Bosni i Hercegovini, niti sklapati sporazume s trećim zemljama bez prethodnog dogovora s Austrougarskom. Beč je zauzvrat garantovao njegov ostanak na prestolu i diplomatsku pomoć za širenje Srbije ka jugu, ali je nagodba u narodu shvaćena kao izdaja nacionalnih interesa. Proglasio je 1882. Srbiju kraljevinom a sebe kraljem, a 1883. je u krvi ugušio Timočku bunu. Kad se Bugarska 1885. ujedinila sa Istočnom Rumelijom, proglasio joj je rat da bi zauzeo deo bugarske teritorije i tako povratio navodno poremećenu ravnotežu na Balkanu. Postao je još nepopularniji posle neuspeha u tom ratu, koji je, uz to, neodlučno i nevešto vodio, pa je 1888. morao da prihvati liberalni ustav kojim je Srbija postala parlamentarna monarhija. Izazvao je nezadovoljstvo pokušajem da izigra ustavne odredbe, 1889. je abdicirao u korist maloletnog sina Aleksandra, a 1901. je umro u Beču.

Iz zatvora u Sremskoj Mitrovici u Drugom svetskom ratu su 1941 godine pobegla 32 robijaša, mahom komunisti. U bekstvu kroz podzemni kanal pomogao im je učenik srednje tehničke škole u Novom Sadu, partizan s Fruške Gore, Boško Palkovljević-Pinki, kasnije proglašen za narodnog heroja, koji ih je odveo u partizanski odred.

Da Vinčijeva slika „Mona Liza“ ukradena je 1911 godine iz Luvra. Ova slika je poznata i kao „Đokonda“ i jedan je od najčuvenijih portreta na svetu. Da Vinči je radio na njoj četiri godine. Portretisana Mona Liza bila je žena Firentinca Frančeska del Đokonde. Slika je izazivala divljenje majstorstvom senčenja i mekoćom tona, a kasnije je o slici i modelu stvorena čitava legenda.

Post Author: Milan

Ostavi komentar