Rođeni Laza Lazarević i Janko Veselinović

Veliki zemljotres u Santjagu (Čile) usmrtio je 1643 godine trećinu stanovništva grada.

Skupština predstavnika 175 crkvenih opština vojvođanskih eparhija, zajedno s delegatima iz Srbije, izabrala je 1848 godine u Sremskim Karlovcima mitropolita Josifa Rajačića za partijarha, a pukovnika Stevana Šupljikca za vojvodu. Skupština je istakla i pravo Srba u Austriji i Ugarskoj na autonomni politički i kulturni razvoj, a 15. maja proglasila je Srpsku Vojvodinu, koja je obuhvatala Srem, Vojnu Krajinu u Sremu, Baranju i Bačku s bečejskim i šajkaškim okruzima i Banat s Vojnom Krajinom i kikindskim okrugom. Proklamovan je savez Srpske Vojvodine sa Slavonijom, Hrvatskom i Dalmacijom. Austrijska i mađarska vlada proglasile su odluke Majske skupštine nezakonitim, ali je austrijski ustav od 4. marta 1849. potvrdio osnivanje Srpske Vojvodine i Tamiškog Banata, u koje su uključeni Bodroška, Torontalska, Tamiška i Krašovska županija i Rumski i Iločki okrug Sremske županije. Vojvodina je dobila status posebne upravne teritorije, a austrijski car dobio je titulu velikog vojvode. Austrija je 27. decembra 1860. ukinula Srpsku Vojvodinu i priključila je Ugarskoj.

Rođen je 1851 godine srpski pisac Laza Lazarević, jedan od najboljih srpskih realista. Prava je završio u Beogradu a medicinu u Berlinu. Napisao je samo devet pripovedaka, a jedna od njih – „Švabica“ – fragmentarno je sačuvana. Mada obeležene patrijarhalnim pogledima na život, njegove pripovetke – sažete, s veoma snažnom unutrašnjom dramatikom – imaju klasičnu vrednost. Prevodio je ruske pisce Nikolaja Gogolja i Alekseja Pisemskog, ruskog književnog teoretičara Nikolaja Černiševskog, kao i francuskog pisca Ežena Srkriba (Eugene Scribe). Kao lekar, učestvovao je u organizaciji saniteta u Srbiji i objavio 54 rada u stručnim medicinskim časopisima, od kojih neki imaju izuzetan značaj. Ostala dela: „Prvi put s ocem na jutrenje“, „Sve će to narod pozlatiti“, „Vetar“, „Na bunaru“, „Školska ikona“, „On zna sve“, „U dobri čas hajduci“, „Verter“.

Rođen je 1862 godine srpski pisac Janko Veselinović, realista i romantik narodnjak, prevashodno slikar mačvanskog sela, koje je opisivao s mnogo ljubavi, idealizujući patrijarhalni život. Odlično je poznavao srpski jezik i vešto ga koristio u romanima, pripovetkama i pozorišnim komadima. Dela: romani „Hajduk Stanko“, „Junak naših dana“, „Borci“, zbirke pripovedaka „Slike iz seoskog života“, „Od srca srcu“, „Rajske duše“, „Zeleni vajati“, „Male priče“, „Seljanka“, pozorišna igra s pevanjem „Đido“ (s Dragomirom Brzakom), komad „Potera“ (s Čiča-Ilijom Stanojevićem).

Rođen je 1881 godine srpski socijalista Dimitrije Tucović, vođa socijalističkog pokreta u Srbiji, pacifista, tj. vatreni protivnik rata, mada se kao rodoljub borio u oslobodilačkim ratovima Srbije od 1912. do pogibije 1914. Predvodio je u aprilu 1903. demonstracije u Beogradu protiv režima kralja Aleksandra Obrenovića i potom je morao da emigrira u Beč. Po povratku u otadžbinu, posle Majskog prevrata 1903, uređivao je „Narodne novine“. Sekretar Srpske Socijaldemokratske partije postao je 1908, a teorijski časopis „Borba“ pokrenuo je 1910.

Vinston Čerčil, britanski premijer, održao je 1940 godine čuveni govor u kojem je rekao da nema šta drugo da ponudi do „krv, suze i znoj“.

 

Post Author: Milan

Ostavi komentar