Preminuo Vojvoda Radomir Putnik, Aljaska postala deo SAD

Kraljević Marko, najpopularnija ličnost srpskih narodnih pesama, poginuo je 1395 godine – kako svedoče oskudni istorijski podaci – kao turski vazal u bici na Rovinama protiv vlaškog vojvode Mirče. Kao najstariji sin i naslednik kralja Vukašina Mrnjavčevića, posle očeve pogibije 1371. u Maričkoj bici protiv Turaka, nastavio je da vlada srpskim oblastima oko Prizrena, Skoplja i Prilepa. Pouzdanih podataka o njegovom životu i vladavini gotovo da nema, ali je u narodnim pesmama predočen kao uzor junaštva, viteštva i čestitosti i zaštitnik nejakih od zuluma i nasilja.

Prvi ringišpil viđen je na vašaru u gradu Philippapolis, u Turskoj 1620 godine.

Aljaska 1884 godine postaje deo teritorije SAD-a.

Umro je 1917 godine srpski vojskovođa, vojvoda Radomir Putnik, koji se kao sjajan strateg posebno iskazao u balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu; bio je učesnik u svim srpskim ratovima od 1876. do 1916. U dva srpsko-turska rata, od 1876. do 1878, komandovao je Rudničkom brigadom i Veterničkim odredom. U srpsko-bugarskom ratu 1885. bio je načelnik Štaba Dunavske divizije, a 1890. postavljen je za pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba. Tada je u program obuke starešina uveo rešavanje taktičkih zadataka na Višoj školi Vojne akademije, gde je predavao taktiku i generalštabnu službu. Komanda nad Šumadijskom divizijskom oblašću poverena mu je 1893, ali mu je 1895. oduzeta i 1896. je penzionisan pod sumnjom da sarađuje s Radikalnom strankom. Reaktiviran je 1903. i otad je kao načelnik Glavnog generalštaba i ministar vojske 1904, od 1906. do 1908. i 1912. rukovodio ratnim pripremama. Zahvaljujući umnogome upravo njemu, srpska vojska naoružana je brzometnim oružjem i teškom artiljerijom, utvrđena je njena doktrina, povećan je i obučen rezervni starešinski kadar, otvorene su oficirske škole rodova, obučeno je više generacija generalštabnih oficira, izrađeni ratni planovi i propisani postupci mobilizacije. U Prvom balkanskom ratu je kao načelnik Štaba Vrhovne komande znatno doprineo pobedi srpskih armija u neočekivanom sudaru s turskom vojskom u Kumanovskoj, a zatim u Bitoljskoj bici, u oktobru i novembru 1912. U Drugom balkanskom ratu 1913. pravovremeno je rasporedio i pripremio vojsku, predvidevši bugarski napad, što je bilo odlučujuće za trijumf u Bregalničkoj bici. U Prvom svetskom ratu 1914. veštim manevrisanjem i grupisanjem glavnine srpskih snaga doprineo je slamanju nadmoćnih austrougarskih trupa u Cerskoj i Kolubarskoj bici. Rukovodio je povlačenjem srpske vojske 1915. U toku povlačenja srpske vojske teško je oboleo i upućen je u Francusku na lečenje, gde je umro.

Van Gogov „Portret dr Gašea“ prodat je 1989 godine na aukciji slika za 825 miliona dolara.

Post Author: Milan

Ostavi komentar