Otvoreno pismo Jugoslava Ristića novinaru Miši Brkiću

Predsednik Saveza samostalnih sindikata Kragujevca Jugoslav Ristić, obratio se otvorenim pismom novinaru Miši Brkiću. Pismo prenosimo u celosti :

 

„Otvoreno pismo novinaru, Miši Brkiću

 

Nikada nisam nekome beznačajnijem uputio ovakvo pismo. Morao sam da snizim svoje kriterijume, kako bih Vam pomogao da izađete iz svoje umišljene grandioznosti i sami razumete, ko ste i šta ste. Mržnja koju u svojim tekstovima već godinama pokazujete prema radnicima Srbije, a posebno prema radnicima kraja iz koga potičete je zapanjujuća i strašna. Koliko se samo frustracija krije u Vama. Ja u prvi plan stavljam Vaše lukretivne porive za promovisanje bolesno – mrzilačkih antiradničkih stavova.
Čini mi se da i Vaš kum nije imao velikih ambicija sa Vama kada Vam je dao takvo ime, ili imate drugo ime koje krijete? Na početku odaću Vam jedno priznanje, impresioniran sam Vašom leptir mašnom. Ipak je to osobenost. Sa njom postajete ono što želite da budete.

Neposredni povod za ovo obraćanje Vama je članak u listu Danas, pod naslovom ”(https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/putovanje-u-trnavu-iz-kragujevca/).”

Jasno nam je da radite za bogate, branite tajkune, ako to što izlivate na papir može da se nazove radom. Imate i principe, pišete hvalospeve tajkunima, nagrade dobijate, naročito onu iz 2009. godine od onih, koji mrze radnike Srbije, skoro kao Vi, i to Vaše neprijateljstvo prema radnicima i ljubav prema tajkunima su trajne kategorje. Pretpostavljam zasnovane na ljubavi, prema lakom novcu. Prvo što bih Vas pitao je, imate li bar malo morala u svemu tome što činite? Kako ste postal takvi? Kako uspevate da neviđenom drskošću sebe predstavljate kao znalca proizvodnih odnosa, a da nikada niste zaradili ni jedan dinar na mestu gde se stvara nova vrednost, u fabrici. Radnike ste videli samo na televiziji, ali im ne tražene savete obilato dajete, svesrdno ih ponižavajući.
U svom tekstu – pamfletu sramno ponižavate radnike kragujevačkog Fijata, rugajući se što neće da prihvate posao u Slovačkom gradu Trnava, perfidno ih nazivajući seljacima koji ne žele da rade, već da se izležavaju u selu Trnava između Kragujevca i Topole. Šta Vi znate o tome što im se nudi? Šta znate o uslovima rada u fabrici u kojoj se radnicima nudi posao, ostavljajući svoje, većinom tek formirane porodice u Srbiji i odlazeći u kolektivni smeštaj, u zemlju čiji jezik ne znaju i najčešće nikada u njoj nisu ni bili. Da li ste se možda raspitali zašto ta fabrika ne može da nađe radnike u Slovačkoj? Da li je možda razlog za to što su u njoj plate radničke najniže, a izrabljivanje radnika je na najvišem nivou, u odnosu na druge slične fabrike u Slovačkoj ?
U svom tekstu – pamfletu deleći „ekspertske“ savete, pokazali ste neviđeni i groteskni, nivo neznanja o radu i proizvodnim odnosima u automobilskoj industriji. Obzirom da zlonamerne ne vredi podučavati, evo nekoliko informacija za ljude dobre volje koji budu čitali ove redove: Rad na montažnim trakama, u uslovima nametnutog takta rada, smatra se jednim od najtežih oblika rada nakon rudarenja. Taj rad, veoma retko mogu da izdrže stariji od 40 godina i skoro da ih nema na montažnim trakama bilo koje fabrike automobila u svetu. Nakon tih godina, radnici ili napuste taj posao ili se razbole. Onda im, vrli zagovorniče liberalnog kapitalizma, nakon dužeg bolovanja, daju otkaze, uz preporuku da pronađu drugi posao sa preostalom radnom sposobnošću.
Gurajući nos za račun svojih bogatih poslodavaca i gde treba i gde netreba, izgubili ste i čula i kriterijume, pa jedino Vi osećate zadah kragujevačke Topolivnice i jedino za Vas je Kragujevac palanka. Na sreću Srbije, u njoj je malo takvih poput Vas. Iz kragujevačke topolivnice uvek su se širili mirisi slobode, nacionalne slobode u vreme oslobodoličkih ratova kada su ovde proizvođeni topovi za hrabru srpsku vojsku koja je oslobađala zemlju od viševekovne tuđinske vlasti, a mirisi socijalne slobode i pravde kada su topolivci prvi u Evropi ustali u borbu za ostvarenje svojih radničkih prava i razvili crveni barjak samouprave. Ovi mirisi još su sveži i radnici Kragujevca jesu cvet srpske radničke klase koji i danas miriše ovim mirisima, i sigurno je da će ispisati uzbudljivu i prosperitetnu budućnost kada na đubrište istorije oteraju istinske neradnike, lažne eksperte i prodavce magle koji svojim rukama ništa u životu nisu stvorili, poput Vas.
Kako samo zvuči Vaš maliciozni sarkazam i prostački epiteti da su radnici Fiata „u neradu ogrezli“ „korumpirani“, „anestezirani“, „razmaženi“, „neradnici“. Lako je biti Vi, ali je ružno.
Prestanite da vređate radnike Kragujevca i Srbije.“

Post Author: Milan

Ostavi komentar