Oslobođen Beograd u Drugom svetskom ratu

Jovan Apostolović postao je 1757 godine prvi Srbin doktor medicine, odbranivši na Univerzitetu u Haleu, na kojem je i studirao, disertaciju na latinskom jeziku – „O načinu kako duševni efekti utiču na čovečje telo“. Bio je lekar u Novom Sadu i 1762. je znatno doprineo suzbijanju kuge u Beogradu, Bačkoj i Banatu.

Alijansa ženskih pokreta Jugoslavije organizovala je 1935 godine u više gradova zborove, zahtevajući jednako, opšte, tajno, aktivno i pasivno pravo glasa za građane oba pola.

Zdanje Skupštine Jugoslavije primilo je 1936 godine prve poslanike. Kamen temeljac te impresivne građevine položio je 1907. kralj Srbije Petar I Karađorđević, a zgradu je projektovao srpski arhitekta Jovan Ilkić.

Nekoliko desetina britanskih i američkih bombardera je 1943 godine u Drugom svetskom ratu zasulo bombama Niš, usmrtivši više od 250 srpskih civila, među njima i više desetina dece. Objekti nemačke okupatorske vojske pretrpeli su neznatna oštećenja, a najviše su postradali kvartovi najsiromašnijih Nišlija oko železničke stanice, u Šumadijskoj, Drinskoj, Prizrenskoj, Kajmakčalanskoj, Šiptarskoj, Gvozdenoj i Banjalučkoj ulici. Bio je to početak besomučne angloameričke vazdušne kampanje po gradovima u Srbiji i Crnoj Gori, koja je trajala do 18. septembra 1944. Bombe su malo naudile nemačkoj vojnoj sili, ali su tokom velike vazdušne operacije pod parolom isterivanja Nemaca „saveznici“ ubili hiljade srpskih civila.

Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, pod komandom generala Peka Dapčevića, i Crvene armije, pod komandom generala Vladimira Ivanoviča Ždanova, oslobodile su 1944 godine u Drugom svetskom ratu Beograd. Tokom 12 dana teških borbi, poginulo je 16.800 Nemaca, a 8.739 je zarobljeno. Među oslobodiocima je poginulo 2.944 jugoslovenskih boraca i 960 crvenoarmejaca. Zaplenjeno je 1.500 nemačkih motornih vozila, 80 tenkova i 200 topova. Oslobađanjem glavnog grada Jugoslavije presečena je komunikacija Solun-Budimpešta, pa je nemačka grupa armija „E“ morala da se izvlači iz Grčke nepovoljnijim pravcem, što je osetno usporilo njeno povlačenje i povećalo gubitke.

Umro je 1992 godine srpski političar i publicista cincarskog porekla Koča Popović, učesnik građanskog rata u Španiji, jedan od organizatora ustanka u Srbiji u Drugom svetskom ratu. Studije filozofije završio je na Sorboni u Parizu. Bio je na istaknutim vojnim položajima u Narodnooslobodilačkom ratu, od komandanta Prve proleterske brigade do načelnika Generalštaba JNA. Od 1953. do 1964. bio je šef jugoslovenske diplomatije, a od septembra 1966. do aprila 1967, posle pada Aleksandra Rankovića, potpredsednik SFRJ. Posle obračuna Josipa Broza (Tito) s tzv. liberalima u Srbiji, 1972. je odstranjen iz političkog života.

Post Author: Milan

Ostavi komentar