Na rubu pameti“ u Teatru

Sutra od 20 časova, ansambl Knjaževsko-srpskog teatra izvešće jednu od najnovijih predstava, „Na rubu pameti, jedne pijane novembarske noći 1918.“, po delima Miroslava Krleže, Iva i Tene Štivičić u dramatizaciji Vide Davidović i u režiji Marka Misirače.

U predstavi igraju: Miloš Krstović, Sanja Matejić, Ivan Vidosavljević, Čedomir Štajn, Nikola Milojević, Saša Pilipović,  Mina Stojković,  Nenad Vulević, Avram Cvetković, Bogdan Milojević, Marija Rakočević, Milica Majstorović,  Nadežda Jakovljević, Dragoslav Tanasković,  Ivan Filipović, Dušan Prličkovski i Aleksandar Miloradović.

Scenografiju potpisuje Ana Kolbjanova, kostim  Jelena Janjatović, muziku, izbor muzike i aranžmane Dragoslav Tanasković,  scenski govor dr Dejan Sredojević, scenski pokret Marija Milenković, dizajn svetla Anđela Kusić, dizajn plakata i programa Simona Dašić Raca, a stručna saradnica za ples je bila Sandra Paunovski.

U radu na dramatizaciji korišćeni su segmenti iz drame „Pijana noć 1918.“ Iva i Tene Štivičić, scenarija serije „Putovanje u Vučjak“ Iva Štivičića i dramatizacije romana „Na rubu pameti“ Vere Crvenčanin. Pojedine koreografije inspirisane su radovima Pine Bauš (Pina Bausch).

Predstava je realizovana u koprodukciji Knjaževsko-srpskog teatra i Hrvatskog kulturnog centra-Beograd.

Reč dramaturškinje:

Odluka da se pristupi radu na Na rubu pameti i Pijanoj noći došla je kao posljedica opažanja da u našem društvu postoji potreba za povratkom krležijanskog načina mišljenja – ciničnog, ali nepokolebljivog, argumentovanog, ali nedihotomičnog. U tom smislu, i u ovoj predstavi se prepliću ličnosti iz Krležinih dnevnika i ličnosti iz Krležinog romana, ljudi različitih „pogleda na svijet“ i likovi raznorodnih ideoloških i moralnih načela i svi zajedno čine sveobuhvatan univerzum. Sve vrijeme smo nastojali da održimo tu vrstu ambivalencije, preispitivanja i potrebe za dovoljno visprenim odgovorom koji, ipak, ne bi bio zaključak. Iako je adaptacija rađena upravo u epohi, tu vrstu usamljenosti jedinog zapitanog pojedinca osjećamo svi na mnogo nivoa, pogotovo u situaciji u kojoj se konstantno suočavamo sa sukobljenim mišljenjima u kojima je teško naći logiku ili smisao. Upravo zato težili smo da kroz epohu prikažemo jedan drugačiji pristup koji modernom društvu nedostaje, Doktorovu sposobnost sinteze.

Ostaje nada da ćemo uspjeti gledaocima kroz ovu dijalektičnost da približimo i dijalektičnost krležijanskih načela, organsku, istinitu, nepatvorenu, lišenu malograđanštine i pretencioznosti. Na kraju krajeva, ponekad se učini da je jedini put upravo taj „pogled na svijet“.

Post Author: Milan

Ostavi komentar