Za devojke iz Srbije važe da su jedne od najlepših u svetu, a za devojke iz našeg grada da su među najlepšim u Srbiji. Naša sagovornica je aksiom te teorije. Predstavljala je našu zemlju na najprestižnijem svetskom takmičenju za lepotu. Kako izgleda da živite svoj san, i kada se maštanja sretnu sa realnošću. Koliko je značila podrška porodice, a koliko je bavljenje sportom uticalo na njeno samopouzdanje reći će nam Daša Radosavljević sa kojom šetamo kroz Veliki park
Pre četiri godine si učestvovala na izboru za Miss Srbije gde si proglašena za prvu pratilju. Sa ove vremenske diistance, kako gledaš na taj deo tvog života i kakva iskustva nosiš?
Sa ove tačke gledišta, mogla bih reći da je to moj najlepši životni period ali istovremeno i period u kome su se moja maštanja, pogledi na svet i očekivanja susreli sa stvarnosću koja nije ni izbliza onakva kakvu sam ja sa ushićenjem zamišljala. Iskustva koja imam iz tog perioda su neprocenjivo bogatstvo koje ostaje za čitav život. Bila sam u prilici da živim svoj san i srećna sam zbog toga. Međutim, to je i period sazrevanja, jer sam morala da se suočim sa izazovima i donesem važne životne odluke. Svako želi da dođe do cilja, a od nas samih zavisi koja ćemo sredstva upotrebiti da dospemo do njega… Sa ove tačke gledišta znam da sam u svemu ispravno postupila i to me ne samo ispunjava radošću, nego taj period u mom sećanju još jače sija.
Izabrana si da predstavljaš našu zemlju na izboru za Miss Universe, koji se tada održavao u Las Vegasu. Kakav je osećaj predstavljati Srbiju na takmičenju gde su devojke iz celog sveta?
Iskreno mogu reći da je meni bila velika čast da predstavljam Srbiju na tako velikom takmičenju. Taj osecaj kada sam sa raširenom srpskom zastavom i lentom krenula sa aerodroma put Las Vegasa jednostavno ne mogu opisati… Zaista sam dala sve od sebe, koliko je to bilo u mojoj mogućnosti, da sebe i svoju zemlju predstavim na najbolji nacin. Lenta sa oznakom „Miss Serbia“ je bila 24 sata sa mnom, tako da je svako u svakom trenutku mogao da zna odakle dolazim. To je ujedno bila i velika odgovornost.
Sa kojim predstavnicima drugih zemalja si se ti družila i da li je neko od njih ili medija pokazivao interesovanje da sazna nešto o zemlji iz koje dolaziš?
Posebnog interesovanja od strane medija za Srbiju kao zemlju nije bilo, a verujem ni za druge zemlje. Već sam napomenula da su devojke bile prepoznatljive po natpisu na lenti koju su nosile i oslovljavane su sa „Miss Serbia“, „Miss Australia“, “ Miss Mexico“ itd. Na taj način pažnja je uvek bila usmerena na ime zemlje koju predstavljam, a za početak je i to dovoljno da se zna.
Na sledećem izboru za Miss Srbije bila si mentor takmičarkama. Da li je lakše učestvovati ili biti „vodilja“ novim generacijama?
Nije lako ni jedno ni drugo, naprotiv, sve ima svoju težinu. Učesnice moraju puno da rade na sebi prateći instrukcije stručnjaka iz raznih oblasti, moraju puno da vezbaju, da podnose, žrtvuju… Tu je još i prisustvo neizvesnosti i puno toga još. Instruktor, sa druge strane, ima ogromnu odgovornost da posao odradi kako treba i da na pravi način prenese stečeno znanje. Treba znati preneti to i imati strpljenja… Sve u svemu, bez obzira na tezinu, nezaboravno je i zanimljivo i jedno i drugo iskustvo.
Kako su porodica i prijatelji reagovali na sve ovo?