Umro je kralj Milan Obrenović

Rođen je 1890 godine Boris Pasternak, ruski književnik. Pisao je pesme, novele i romane. Poeziju je počeo da piše pre revolucije u grupi „Centrifuga“, bliskoj futuristima. Nije prihvatio orijentaciju futurista ka revolucionarnoj angažovanosti i zatvorio se u krug svojih intelektualnih preokupacija, ali su revolucionarna zbivanja ipak prodrla u ritam njegovih stihova. Prevodio je Šekspira, Getea, Petefija… Glavna dela: „Iznad barijera“, „Poručnik Šmit“, „Visoka bolest“, „Detinjstvo Ljuversove“… Za roman „Doktor Živago“ dobio je 1958. godine Nobelovu nagradu.

Srpsko (Srbsko) učeno društvo ujedinilo se 1892 godine sa Srbskom kraljevskom akademijom, pretečom Srpske kraljevske akademije, tj. Srpske akademije nauka i umetnosti. To društvo, nastavljač tradicije Društva srbske slovesnosti, nije se odmah ujedinilo sa Kraljevsko-srpskom akademijom osnovanom 1886. (od 1887. Srbska kraljevska akademija), nastavljajući još šest godina da radi kao samostalna institucija.

Umro je 1901 godine bivši srpski kralj Milan IV Obrenović, tokom čije je vladavine Srbija stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država. Postao je knez 1868, posle ubistva kneza Mihaila Obrenovića, i u spoljnoj politici isprva se oslanjao na Rusiju. Pod pritiskom javnog mnjenja, objavio je 1876. rat Otomanskom carstvu koji je 1877. neuspešno okončan. Iste godine je, pod uticajem Rusije, ponovo zaratio s Turcima, ovog puta uspešno, pa je Srbija 1878. iz rata izašla ojačana, dobivši vranjski, niški, pirotski i toplički okrug, a u julu iste godine na Belinskom kongresu i formalno joj je priznata nezavisnost. Zbog ruske podrške Bugarskoj i Sanstefanskog ugovora sklopljenog u martu 1878. na štetu Srbije, oslonio se na Austrougarsku, s kojom je 1881. zaključio tajnu konvenciju. Njome se obavezao da neće raditi protiv austrougarskih interesa u Bosni i Hercegovini niti sklapati sporazume s trećim zemljama bez prethodnog dogovora sa Austrougarskom. Beč je zauzvrat garantovao njegov ostanak na prestolu i diplomatsku pomoć za širenje Srbije ka jugu, ali je nagodba u narodu shvaćena kao izdaja nacionalnih interesa. Proglasio je 1882. Srbiju kraljevinom a sebe kraljem, a 1883. je u krvi ugušio Timočku bunu. Kad se Bugarska 1885. ujedinila sa Istočnom Rumelijom, objavio joj je rat da bi zauzeo deo bugarske teritorije i tako povratio navodno poremećenu ravnotežu na Balkanu. Postao je još nepopularniji posle neuspeha u tom ratu, koji je uz to neodlučno i nevešto vodio, pa je 1888. morao da prihvati liberalni ustav kojim je Srbija postala parlamentarna monarhija. Izazvao je nezadovoljstvo pokušajem da izigra ustavne odredbe, 1889. je abdicirao u korist maloletnog sina Aleksandra, a 12 godina kasnije umro je u Beču.

Predstavnicima Zadužbine kralja Petra I Karađorđevića u Oplencu uručena je 1993 godine odluka vlade Srbije o formiranju i obnovi tog zadužbinskog kompleksa. Petar I je osnovao zadužbinu 1914, ali je ona dekretom režima Josipa Broza posle Drugog svetskog rata ugašena oduzimanjem celokupne imovine Karađorđevića. Zadužbina obuhvata 163 hektara, s vinskim podrumom, vinogradima i parkovima, crkvu svetog Đorđa s mauzolejom, hotel, bolnicu i stari Karađorđev grad.

Post Author: Milan

Ostavi komentar