Rođen Vojvoda Živojin Mišić

Spaljen je 1415 godine kao jeretik Jan Hus, češki verski reformator i narodni propovednik, profesor i rektor Univerziteta u Pragu. Ustao je protiv nemačkog uticaja u Češkoj i borio se protiv bogaćenja i zloupotreba u katoličkoj crkvi. Papa ga je osudio i bacio na njega anatemu 1410. godine. U svom glavnom delu – „De ecclesia“ – Hus je, pozivajući se na Bibliju, osporavao papi mešanje u svetovne stvari, tražio da osnov vere bude Sveto pismo i da se crkva liši svojih velikih poseda. Pozvan je na Koncil u Konstanci kako bi izneo svoja gledišta, uz garancije da mu se ništa neće desiti, ali su ga ipak uhapsili i pogubili kao jeretika.

Američki kongres usvojio je 1785 godine odluku da se nacionalna valuta nazove dolar.

Rođen je 1855 godine srpski vojvoda Živojin Mišić, učesnik svih ratova koje je Srbija vodila od 1876. do 1918, jedan od najbriljantnijih vojskovođa u Prvom svetskom ratu. Vojno obrazovanje stekao je u Artiljerijskoj školi u Beogradu i austrijskoj Streljačkoj školi, a na Vojnoj akademiji u Beogradu predavao je od 1898. do 1904. strategiju. U srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878, uspešno je komandovao bataljonom, zatim odredom, istakavši se izuzetnom hrabrošću. Bataljonom je komandovao i u srpsko-turskom ratu 1885, a 1904. je penzionisan, i to zbog sumnje da je neprijateljski raspoložen prema oficirima-zaverenicima koji su 1903. ubili kralja Aleksandra Obrenovića. Zbog vojno-političke situacije u kojoj se Srbija našla posle austrougaske aneksije Bosne i Hercegovine, aktiviran je 1909, na zahtev načelnika Glavnog generalštaba – vojvode Radomira Putnika, i postavljen za njegovog pomoćnika. U Prvom balkanskom ratu, pokazao se kao sjajan strateg i jedan je od najzaslužnijih za pobedu nad Turcima 1912. u Kumanovskoj bici. U balkanskim ratovima i na početku Prvog svetskog rata, bio je pomoćnik načelnika štaba Vrhovne komande. Na sopstvenu molbu, 15. novembra 1914, tokom Kolubarske bitke, postavljen je za komandanta Prve armije, koja je zapala u veoma tešku situaciju. Povrativši joj poljuljani moral, uspeo je izuzetnim taktičkim potezima da zaposedne Suvoborski greben, a potom energičnim dejstvima potpuno razbije austrougarske trupe. Kolubarska bitka, u kojoj je 300.000 austrougarskih agresorskih vojnika do nogu potukla srpska vojska od 120.000 boraca, jedinstven je primer u istoriji ratova koji svedoči o tome da se armija kojoj je predviđan brzi slom za kratko vreme može reorganizovati, preći u kontraofanzivu i neprijatelju naneti odlučujući poraz, zbog čega se i danas izučava na vojnim akademijama širom sveta. Za briljantnu strategiju kojom je tada nadmudrio austrougarsku komandu, Živojin Mišić unapređen je u čin vojvode. Prilikom povlačenja srpske vojske 1915, operacije Prve armije znatno su pomogle srpskoj Vrhovnoj komandi da osujeti plan opkoljavanja srpske vojske, plan koji je pripremio nemački feldmaršal Fon Makenzen. Kao načelnik štaba Vrhovne komande srpske vojske, Živojin Mišić rukovodio je 1918. pripremama za proboj Solunskog fronta i potom uraganskom ofanzivom srpske vojske, odlučujuće doprinevši odbacivanju zahteva savezničke komande da Prva armija pod komandom Petra Bojovića obustavi napredovanje, jer se odvojila od glavnine savezničkih snaga na rizičnu udaljenost od 200 kilometara. Napisao je više vojnih dela, uključujući „Strategiju“, izdatu 1907.

Umro je 1962 godine Vilijem Fokner, američki romansijer i pripovedač, jedan od najvećih američkih pisaca XX veka i, uz Džejmsa Džojsa i Virdžiniju Vulf, najznamenitiji predstavnik modernog psihološkog romana ili ‘romana toka svesti’. Neraskidivo vezan za zavičajnu državu Misisipi i gradić Oksford – mesta koja će u njegovim delima postati pokrajina Joknapatafa i varoš Džeferson – Fokner je u svom relativno bogatom književnom opusu nastojao prvenstveno da naslika političku i društvenu istoriju američkog Juga, i to mahom putem prikazivanja odnosa između Severa i Juga i crnaca i belaca, mada bez jasnih težnji da dati odnos protumači i s tim u vezi da vlastiti sud. Američki Jug prikazan je u Foknerovim romanima i pripovetkama kao zemlja poraza i propadanja, incesta i nasilja, beznađa i opšteg ludila, buke i besa. Fokner pak ide pretežno za tim da unutar takvog sveta, sveta u kojem vlada kataklizma tradicionalnih i večnih vrednosti, izgradi i istakne sliku ljudske sudbine koja je, gotovo po pravilu, obeležena propašću i samouništeljem. S obzirom na tematiku svojih dela, Fokner je u Americi, a potom i u Evropi, stekao glas najživopisnijeg hroničara nasilja, degeneracije i perverzije Juga. Dela: romani „Vojnikova plata“, „Sartoris“, „Buka i bes“, „Na umoru“, „Svetilište“, „Svetlost u avgustu“, „Avesalome, Avesalome!“, „Divlje palme“, roman koji čine dve zasebne, posve različite i tematski nepovezane pripovetke („Divlje palme“ i „Starac“), „Uljez u prašini“, zbirke novela „Ovih 13“ i „Dr Martino“, „Konjički gambit“, „Nepobeđeni“ i „Siđi, Mojsije“ – zbirke pripovedaka koje autor smatra romanima, kao i drama „Rekvijem za kaluđericu“. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1949. godine.

Post Author: Milan

Ostavi komentar