Rođen je Miloš Obrenović

Rođen je 1780 godine srpski knez Miloš Teodorović, poznat kao Miloš Obrenović, vođa Drugog srpskog ustanka, knez Srbije od 1815. do 1839. i od 1858. do smrti 1860, koji je postavio temelj nezavisnosti Srbije. Borio se i u Prvom srpskom ustanku, ali se 1813. predao Turcima posle propasti ustanka i pomogao im da umire Hadži-Prodanovu bunu 1814, da bi 1815. u Takovu digao ustanak u kojem je potukao Turke. Sporazumom s Marašli Ali-pašom dobio je za Srbiju ograničenu autonomiju. Potom je, vešto koristeći nesporazume Rusije i Otomanskog carstva, izdejstvovao sultanovo i međunarodno priznanje, što je krunisano Hatišerifom iz 1830, kojim je Srbiji priznata unutrašnja samouprava, a Milošu naslednost kneževskog dostojanstva. U unutrašnjoj politici bio je despot, bezobzirno se bogatio i nije prezao ni od fizičkih likvidacija, počev od ubistva vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa 1817. Pod pritiskom Miletine bune, na Sretenje 1835. izdao je slobodouman ustav, kojem su se usprotivili Rusija, Otomansko carstvo i Austrija, pa ga je ubrzo sa zadovoljstvom ukinuo. Bio je primoran da se 1839. povuče s vlasti u korist sina Mihaila, a na presto ga je vratila Svetoandrejska skupština 1858.

Oformljen je 1900 godine Ajaks, amsterdamski fudbalski klub.

Najgori tornado u istoriji SAD protutnjao je 1925 godine kroz Misuri, Ilinois i Indijanu. Posledice – 695 poginulih osoba, 13.000 povređenih i šteta od oko 17 miliona dolara.

Umro je 1956 godine srpski pravoslavni teolog i besednik Nikolaj Velimirović, episkop žički i ohridski od 1919. do 1944, prema mnogima najumniji srpski monah posle Svetog Save. Po završetku studija teologije u Švajcarskoj, doktorirao je teologiju na Univerzitetu u Bernu, posle čega je diplomirao filozofiju na engleskom univerzitetu Oksford i doktorirao u Ženevi. Po povratku u Srbiju, postao je predavač na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, 1909. se zamonašio, a potom je završio Duhovnu akademiju u Petrogradu. Prvi svetski rat proveo je na Zapadu kao izaslanik srpske vlade, objašnjavajući zapadnoj javnosti i vladama suštinu pravedne oslobodilačke srpske borbe protiv austrougarske carevine. Između dva svetska rata osnovao je Pravoslavnu narodnu hrišćansku zajednicu, poznatu kao Bogomoljački pokret, da bi zaštitio narod od agresivne sektaške propagande. Pokrenuo je obnovu manastira, posebno u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, nazvanoj Srpska Sveta gora. Znatno je doprineo sprečavanju jugoslovenske vlade da prihvati Konkordat s Vatikanom. Nemci mu nisu oprostili ulogu u obaranju Trojnog pakta krajem marta 1941, pa su ga u Drugom svetskom ratu, čim su okupirali Jugoslaviju, konfinirali u manastir Ljubostinja, potom u manastir Vojlovica. S patrijarhom Gavrilom (Dožić) zatočen je 1944. u logor Dahau i oni su bili jedina dva crkvena velikodostojnika u Evropi poslata tokom rata u koncentracioni logor. Kao nepomirljivi protivnik komunizma, posle oslobođenja Jugoslavije nije se vratio u otadžbinu, smatrajući da će narodu više pomoći u emigraciji. „Kada kuća gori, požar se gasi spolja“, često je govorio. Umro je u ruskom manastiru svetog Tihona u Saut Kananu u Pensilvaniji (SAD), a sahranjen je na srpskom narodnom groblju pored manastira svetog Save u Libertvilu. Mošti su mu prenesene u zavičaj 1991. Dela: „Religija Njegoševa“, „Besede pod Gorom“, „Iznad greha i smrti“, „Duša Srbije“, „Srbija u svetlosti i mraku“, „Duhovni preporod Evrope“, „Agonija crkve“, „Reči o Svečoveku“, „Molitve na jezeru“, „Omilije“, „Ohridski prolog“, „Teodul“, „Srpski narod kao Teodul“, „Srednji sistem“, „Indijska pisma“, „Mudra igumanija ljubostinjska“, „Stoslov o ljubavi“, „Hriste, dođi u Aziju“, „Indijski Savle“, „Kasijana“, „Zemlja nedođija“, „Žetve Gospodnje“, „Divan“, „Jedini Čovekoljubac“ (nedovršeno).

Mirovni pregovori u Parizu 1999 godine propali su kad su šiptarski predstavnici jednostrano potpisali dokument koji su SAD i njeni NATO saveznici nazvali međunarodnim mirovnim sporazumom. Jugoslovenska delegacija odbila je da stavi potpis, što je učinio i predstavnik Rusije u svojstvu svedoka. Šest dana kasnije, otpočela je agresija NATO na Jugoslaviju.

 

Post Author: Milan

Ostavi komentar