Rodjen je Jovan Dučić

U Parizu je 1673 godine, prilikom izvođenja komada „Uobraženi bolesnik“, preminuo Žan Batist Molijer, slavni francuski komediograf i glumac. Posle neuspeha svoje trupe u Parizu, krstario je 14 godina po unutrašnjosti Francuske, a zatim se vratio u prestonicu, gde je upravljao do smrti svojim pozorištem, neumorno pišući lakrdije i komedije u kojima je najčešće sam igrao glavne uloge. Svojom neodoljivom komikom i scenskom veštinom, privoleo je publiku u svim zemljama i svim vremenima. Prvi veći uspeh postigao je „Smešnim preciozama“ (1659), a iza njega je ostalo još 20-tak raznovrsnih komada, između ostalih: „Škola za muževe“, „Škola za žene“, „Mizantrop“, „Tartif“, „Žorž Danden“, „Tvrdica“…

Srpski trgovac i brodovlasnik Miša Anastasijević poklonio je 1863 godine državi zgradu u Beogradu, poznatu kao Kapetan-Mišino zdanje. U pismu Ministarstvu prosvete poručio je da kuću ustupa „svom otečestvu“ za smeštaj „učenih i prosvetnih zavoda“. U njoj je sada Rektorat Beogradskog univerziteta.

Kroz Suecki kanal prošao je 1867 godine prvi brod.

Rođen je 1871 godine srpski pisac i diplomata Jovan Dučić, član Srpske kraljevske akademije, čije je stvaralaštvo izuzetne versifikacije udarilo pečat srpskoj poeziji u prvoj polovini XX veka. Završio je učiteljsku školu u Somboru i bio učitelj u srpskim školama u Bosni i Hercegovini, posle čega je studirao prava u Ženevi i Parizu, gde je diplomirao. Od 1912. do 1941. bio je diplomata kraljevina Srbije i Jugoslavije i ambasador u velikim evropskim gradovima. Zajedno s piscima Aleksom Šantićem i Svetozarom Ćorovićem, takođe istaknutim srpskim nacionalistima, u Mostaru je pokrenuo književni list „Zora“. Već prvom pesničkom zbirkom „Pjesme“ (1901) predstavio se kao nadahnut liričar obuzet temama bola i usamljenosti, ljubavi i smrti. Umro je 1943. u SAD i njegove mošti prebačene su u otadžbinu tek u jesen 2000. i sahranjene u grobnici manastira Nova Gračanica iznad Trebinja. Pod režimom Josipa Broza bio je prokažen i optuživan za četničko opredeljenje. Osim pesama, od kojih su mnoge neprolazne umetničke vrednosti, pisao je i prozu („Jutra sa Leutara“), putopise („Gradovi i himere“, „Pismo iz Ženeve“, „Pismo s Alpa“, „Pismo iz Španije“), eseje („Blago cara Radovana“, „Moji saputnici“, „Staza pored puta“), studije („Grof Sava Vladislavić“).

Post Author: Milan

Ostavi komentar