Poginuo Dimitrije Tucović, odpočeo Nirnberški proces

Umro je 1847 godine srpski pisac, prevodilac i glumac Joakim Vujić, otac srpskog pozorišta. Gimnaziju je učio u Kaloči i Segedinu, licej i prava u Požunu (Bratislava), dosta je putovao učeći strane jezike. Prva „teatralna predstavlenija“ priredio je u Pešti, Baji i Segedinu između 1813. i 1815, a u Zemunu 1823. U Srbiji je s prekidima boravio od 1833. do smrti, a u Kragujevcu i Beogradu je, kao „knjaževsko-serbskog teatra direktor“, osnovao 1834. i 1836. prve pozorišne trupe. Bio je protivnik jezičke reforme Vuka Karadžića. Napisao je „Putešestvija“ i 21 dramsko delo, uključujući „Kreštalicu“, „Fernanda i Jariku“ i „Ljubovnaju zavist čerez jedne cipele“.

Na Vrapčem brdu kod Lazarevca u Prvom svetskom ratu u Kolubarskoj bici poginuo je 1914 godine srpski oficir Dimitrije Tucović, vođa socijalističkog pokreta u Srbiji. Predvodio je 5. aprila 1903. demonstracije u Beogradu protiv režima kralja Aleksandra Obrenovića i potom morao da emigrira. Posle Majskog prevrata, osnivački kongres Srpske Socijaldemokratske partije proglasio je u avgustu 1903. partijskim organom „Narodne novine“, koje je uređivao Dimitrije Tucović. Diplomirao je prava u Beogradu 1906, sekretar partije postao je 1908, a teorijski časopis „Borba“ pokrenuo je 1910. Na Međunarodnom kongresu socijalista u Kopenhagenu 1910. održao je značajan govor o austrougarskoj aneksiji Bosne i Hercegovine, ukazavši na pogrešan stav austrijskih socijalista u nacionalnom pitanju i odneo ubedljivu pobedu u polemici s jednim od vođa socijalističke partije Austrije, Karlom Renerom (Renner), austrijskim kancelarom posle Prvog svetskog rata. Objavio je oko 600 radova u domaćim i stranim listovima. Bio je pacifista i vatreni protivnik rata, ali se kao rodoljub borio u oslobodilačkim ratovima Srbije. Dela: „Zakonsko osiguranje radnika“, „Srbija i Albanija“, „Zakon o radnjama i socijalna demokratija“, „U izbornu borbu!“, „Za socijalnu politiku“, „Socijal-demokratski agitator“, „Porezi – jedna žalosna glava u politici srpske buržoazije“, „Jedinstvo pokreta“.

Počelo je 1945 godine suđenje za ratne zločine u Nirnbergu.

Umro je 1975 godine Francisko Franko, španski diktator. Franko je rođen 1892. godine. Sa svojom fašističkom organizacijom, uz pomoć nemačkih nacista i italijanskih fašista, otpočeo je građanski rat (1936-1939), srušio legalni demokratski republikanski poredak i uveo fašističku diktaturu. Od tada na čelu Španije kao apsolutni diktator stoji Franko „kaudiljo“ („vođa kraljevine Španije“).

Post Author: Milan

Ostavi komentar