Padom Beograda ugušen Prvi srpski ustanak

U blizini Lepanta (severna obala Korintskog zaliva) odigrala se 1571 godine velika pomorska bitka u kojoj su udružene flote Svete lige pod komandom Don Huana od Austrije potukle tursku flotu.

Padom Beograda u turske ruke 1813 godine ugušen je Prvi srpski ustanak i Turci su uspostavili upravni aparat i organizaciju kakva je postojala pre izbijanja ustanka 1804. To je uključivalo sve ranije namete, ali i pojačanu represiju, što je 1815. izazvalo Drugi srpski ustanak, posle kojeg je Otomansko carstvo ubrzano gubilo pozicije u Srbiji.

Umro je 1849 godine Edgar Alan Po, pesnik, pripovedač i teoretičar književnosti, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma u istoriji američke književnosti. Njegova poezija zna samo za osećanje duboke sete i tuge i odlikuje se zvučnošću i muzikalnošću čudesno onomatopejskih stihova. Za nju bi se, osim toga, moglo reći da predstavlja teoriju na delu, budući da se gotovo u celini temelji na Poovim strogim poetskim načelima, pre svega na načelu kratkoće, sugestivnosti i simbolizacije, kao i na uverenju da se savršenstvo rime može ostvariti jedino povezivanjem jednoličnosti i neočekivanosti; Po, dakle, kao i lord Bekon, veruje da nema savršene lepote bez izvesne neobičnosti u njenim srazmerama. Šarl Bodler – prvi prevodilac ovog ukletog pesnika, pesnika ponora, kako ga naziva Isidora Sekulić – za Poovu poeziju, ne bez divljenja, kaže da je duboka, žalobna, veoma brižljivo pisana, providna, ali i pravilna poput kristalnog dragulja. Po je i jedan od tvoraca tzv. kratke priče, ali i poetike pripovetke tajanstva i strave – ovaploćene u svojevrsnoj sintezi fantastične tematike sa racionalnošću i uverljivošću u oblasti motivacije i pripovedačkog pristupa temi (tu osobenost Poovog pripovedačkog postupka Fjodor Dostojevski nazvaće fantastičnim realizmom) – koja će do današnjih dana uticati kako na evropsku, tako i na latinoameričku književnost. Po se smatra i tvorcem detektivske priče, čak i pretečom Žila Verna i Velsa. Snažno je uticao na francuske simboliste, kao i na engleske pesnike Rosetija, Svinberna i R. L. Stivensona. Dela: pesme „Gavran“, „Anabel Li“, „Eldorado“, „Grad u moru“, „U snu san“, „Julaluma““, pripovetke „Bunar i klatno“, „Pad kuće Ušera“, „U dubinama Malstrema“, „Mačka Crvene smrti“, „Crna mačka“, „Vilijem Vilson“, poetički spisi „Filozofija kompozicije“, „Pesničko načelo“, „Marginalije“.

Otomansko carstvo je 1860 godine beratom priznalo Mihaila Obrenovića za kneza Srbije.

Rođen je 1914 godine srpski pisac Mihailo Lalić, član Srpske akademije nauka i umetnosti, koji je dao snažne slike Crne Gore pred Drugi svetski rat i u Narodnooslobodilačkoj borbi. U Drugom svetskom ratu interniran je u Grčku, ali je prebegao grčkim partizanima i bio politički komesar Jugoslovenskog bataljona. Dela su mu izrazito poetska, slikovita, s dubokim poniranjem u psihologiju i mentalitet ljudi. Dela: romani „Svadba“, „Zlo proljeće“, „Lelejska gora“, „Hajka“, „Raskid“, „Pramen tame“, „Zatočenici“, „Ratna sreća“, „Dokle gora zazeleni“, „Gledajući dolje na drumove“, pripovetke „Na mjesečini“, „Izvidnica“, „Prvi snijeg“, „Gosti“, „Poslednje brdo“.

Post Author: Milan

Ostavi komentar