Otvoren Luvr čuveni muzej u Parizu

Rođen je 1483 godine Rafaelo Santi, italijanski slikar, najpotpuniji predstavnik renesansnih ideja u slikarstvu. Glavne odlike njegovih dela jesu klasična vedrina i uzvišenost misli i osećanja. Slikao je portrete, religiozne i mitološke kompozicije, a kao arhitekt je, nakon Bramanteove smrti, rukovodio zidanjem crkve sv. Petra u Rimu. Dela: „Vitezov san“, „Venčanje Bogorodice“, „Bogorodica velikog vojvode“, „Bogorodica dela Kaza Tempi“, „Lepa vrtarica“, „Bogorodica da Filinjo“, „Bogorodica s ribom“, „Bogorodica sa Hristom, između pape Siksta II i svete Varvare ili Sikstinska Madona“ (u muzeju u Drezdenu), „Bogorodica u polju“, „Portret Baltazara Kastiljonea“, „Portret pape Julija II“, „Polaganje u grob“… Bio je omiljeni slikar najpre pape Julija II, pa Lava X, a osnovao je i svoju slikarsku školu i imao darovite učenike kojima je poveravao izradu slika po porudžbinama. Veliki zadatak poveren Rafaelu bila je dekoracija Stanci u Vatikanu, kao i Lođa – duge pokrivene galerije nad dvorištem sv. Damazija. Stance oslikavaju prostrane istorijske, religiozne i alegorijske kompozicije: „Prepirka o svetom pričešću ili Trijumf Crkve“, „Atinska škola ili Filozofski disput“, „Parnas“, „Pape Lav I zaustavlja Atilu“, „Izgnanje Heliodora iz hrama“, „Požar Borga“… Lođe su ukrašene nizom fresaka koje predstavljaju prizore iz crkvene istorije i čine tzv. Rafaelovu bibliju. Započeo je, ali nije dovršio, jedno od svojih najveličanstvenijih dela – „Preobraženje“ – koje je nakon njegove smrti (umro je već u 37-oj godini) dovršio jedan od njegovih najdarovitijih učenika – Đulio Romano.

Luvr, muzej u Parizu, otvoren je 1794 godine za javnost (iako je zvanično bio otvoren od avgusta prethodne godine).

Natanijel Brigs iz Nju Hempšira patentirao je 1797 godine veš mašinu.

Umro je 1811 godine srpski prosvetitelj, pisac, filozof i pedagog Dimitrije Obradović, poznat po monaškom imenu Dositej, prvi srpski ministar prosvete, jedna od najznačajnijih i najuticajnijih ličnosti srpskog naroda krajem 18. i početkom 19. veka. Napustivši manastir, dosta je putovao kao privatni učitelj, naučio više stranih jezika, studirao na nekoliko evropskih univerziteta i bio najobrazovaniji Srbin svog vremena. Na poziv vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa, došao je u Srbiju 1806. i 1808. organizovao je Veliku školu u Beogradu. Postao je 1811. prvi popečitelj prosveštenija (ministar prosvete) u Srbiji. Znanje i ideje unosio je u narod da bi ga oslobodio zaostalosti, prosvetio i uputio ka napretku. Bio je pristalica upotrebe narodnog jezika u književnosti i pisao je tim jezikom, zalagao se za oslobađanje žena ropske potčinjenosti, u skladu s najnaprednijim idejama Evrope tog vremena. Otvorio je Srbiji vrata u evropsku kulturu i stvorio osnovu moderne srpske književnosti. Dela: „Život i priključenija“, „Basne“, „Hristoitija“, „Sovjeti zdravago razuma“, „Sobranije“.

U Beču je 1881 godine potpisana „Železnička konvencija“ o izgradnji pruge Beograd-Niš. Odluka o tome donesena je znatno ranije, na intervenciju velikih sila, posebno Austrougarske i Nemačke, koje su nastojale da ostvare političku i ekonomsku dobit širenjem na istok. Gradnja pruge dužine 243,5 kilometara okončana je 1884. Uz finansijsku podršku stranih konzorcijuma, do 1890. u Srbiji je izgrađeno 1.060 kilometara pruga koje su vodile do austrougarske, bugarske i turske granice.

Post Author: Milan

Ostavi komentar