Osnovan Sankt Peterburg, rođen Aleksa Šantić

Umro je 927 godine bugarski car Simeon Veliki, najveći vladar tzv. Prvog Bugarskog carstva. Za njegove vladavine, u Bugarskoj su se učvrstili feudalni odnosi, ali je to u isti mah bio i početak slabljenja Bugarske, jer je upravo tada otpočeo sa delovanjem i pokret bogumila. Car Simeon je naneo oslabljenoj Vizantiji više poraza, osvojio je Trakiju, Makedoniju i Albaniju, prodro do Korintskog zaliva i 922. opseo Carigrad. Takođe je 924. osvojio i Rašku, a u pokušaju da osvoji Hrvatsku, osujetio ga je hrvatski kralj Tomislav.

Prvi put je 1647 godine jedna žena pogubljena pod optužbom da je veštica. Bila je to Achsah Young iz Masačusetsa.

U Engleskoj je 1679 godine donet Habeaus Corpus Act – zakon po kojem se o svakom nalogu za hapšenje mora u roku od tri dana doneti sudska odluka o tome da li je nalog za hapšenje zasnovan na zakonu ili nije. Jedan je od najznačajnijih zakona koji se bave zaštitom ličnih sloboda građana.

Ruski car Petar Veliki osnovao je 1709 godine Sankt Peterburg.

Objavljen je 1842 godine ustav Družtva srbske slovesnosti (Društvo srpske slovesnosti) – preteče Srpske kraljevske akademije, odnosno Srpske akademije nauka i umetnosti – koje su 1841. u Beogradu osnovali Jovan Sterija Popović i Atanasije Nikolić. Ustavom su definisani glavni ciljevi Društva: usavršavanje srpskog jezika i širenje nauka na srpskom jeziku. Prvi članovi Društva bili su – uz predsednika, popečitelja (ministar) prosvete Stefana Radičevića – i Dimitrije Isailović, Stefan Marković, Jovan Stejić, Sima Milutinović Sarajlija, Isidor Stojanović i Dimitrije Tirol. Društvo je suspendovano u januaru 1864. zato što je za članove izabralo Đuzepea Garibaldija, Nikolaja Černiševskog i Aleksandra Hercena. Rad Društva obnovljen je u julu 1864. pod nazivom Srbsko učeno družtvo, od novembra 1886. naziva se Kraljevsko-srpska akademija, od 1887. Srpska kraljevska akademija, a posle Drugog svetskog rata i dolaska komunista na vlast, Srpska akademija nauka. Naziv Srpska akademija nauka i umetnosti ustanovljen je 1960.

Rođen je 1868 godine srpski pisac Aleksa Šantić, autor antologijskih pesama „Ostajte ovde“, „Emina“, „Veče na školju“. Pripadao je mostarskom krugu oko književnog lista „Zora“, koji je pokrenuo s Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem. U Mostaru je osnovao srpsko pevačko društvo „Gusle“. U vreme Aneksione krize izazvane 1908. austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, pobegao je u Italiju, a zatim je bio poslanik u Bosanskom saboru. U Prvom svetskom ratu austrougarske vlasti su ga hapsile kao istaknutog srpskog nacionalistu. U početku je pisao pod uticajem srpskih pesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pesnički izraz, karakterističan po elegičnim motivima i rodoljubivim temama. Njegovi stihovi su muzikalni a pesme osećajne, pune ljubavi za nacionalno i socijalno potlačene, s jakim revoltom protiv tiranije. Ogledao se i u drami i prevodio s nemačkog i češkog. Dela: drame „Hasanaginica“, „U magli“, „Anđelija“, prevod „Lirskog intermeca“ Hajnriha Hajnea.

Nadomak Žabljaka se 1943 godine u Drugom svetskom ratu spustila vojna delegacija britanske vrhovne komande radi uspostavljanja veza sa Narodnooslobodilačkom vojskom Jugoslavije i pripreme za dolazak glavnih britanskih predstavnika.

Post Author: Milan

Ostavi komentar