Na isti datum umrle su srpske vojvode Živojin Mišić i Petar Bojović

Kina je 1841 godine ustupila ostrvo Hong Kong Velikoj Britaniji.

Umro je 1916 godine srpski tipografski radnik Nedeljko Čabrinović, jedan od atentatora u Sarajevu 28. juna 1914. na austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda, što su Austro-Ugarska i Nemačka iskoristile da započnu Prvi svetski rat. Čabrinović – koji je umro od posledica torture u tamnici u Terezinu, oko 60 kilometara severno od Praga – bacio je na Ferdinandov automobil bombu koja je promašila cilj, ali je potom nadvojvodu (i nenamerno njegovu suprugu Sofiju) hicima iz revolvera usmrtio gimnazijalac Gavrilo Princip. Punoletni atentatori, učitelji Veljko Čubrilović i Danilo Ilić, osuđeni su na smrt i obešeni, a maloletni Princip, Čabrinović i gimnazijalac Trifko Grabež osuđeni su na robiju na kojoj su umrli ne dočekavši ratni poraz i raspad Austro-Ugarske.

Umro je 1921 godine srpski vojvoda Živojin Mišić, učesnik svih ratova Srbije od 1876. do 1918, jedan od najbriljantnijih vojskovođa Prvog svetskog rata. Vojno obrazovanje stekao je na Artiljerijskoj školi u Beogradu i austrijskoj Streljačkoj školi, a na Vojnoj akademiji u Beogradu predavao je od 1898. do 1904. strategiju. U srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. uspešno je komandovao bataljonom, zatim odredom, istakavši se izuzetnom hrabrošću. Bataljonom je komandovao i u srpsko-turskom ratu 1885, a 1904. je penzionisan zbog sumnje da je neprijateljski raspoložen prema oficirima-zaverenicima koji su 1903. ubili kralja Aleksandra Obrenovića. Zbog vojno-političke situacije posle austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, aktiviran je 1909. na zahtev načelnika Glavnog generalštaba vojvode Radomira Putnika i postavljen za njegovog pomoćnika. U Prvom balkanskom ratu pokazao se kao sjajan strateg i jedan je od najzaslužnijih za pobedu nad Turcima 1912. u Kumanovskoj bici. Na sopstvenu molbu, u Prvom svetskom ratu je 15. novembra 1914, tokom Kolubarske bitke, postavljen za komandanta Prve armije koja je zapala u veoma tešku situaciju. Povrativši joj poljuljani moral, uspeo je izuzetnim taktičkim potezima da zaposedne Suvoborski greben, a potom energičnim dejstvima potpuno razbije austrougarske trupe. Kolubarska bitka, u kojoj je srpska vojska do nogu potukla austrougarske agresorske trupe, jedinstven je primer u istoriji ratova da se armija kojoj je predviđan brzi slom za kratko vreme reorganizuje, pređe u kontraofanzivu i neprijatelju nanese uništavajući poraz, zbog čega se i sada izučava na vojnim akademijama širom sveta. Za briljantnu strategiju kojom je tada nadmudrio austrougarsku komandu unapređen je u čin vojvode. Prilikom povlačenja srpske vojske 1915, operacije Prve armije znatno su pomogle srpskoj Vrhovnoj komandi da osujeti plan opkoljavanja srpske vojske, koji je pripremio nemački feldmaršal August fon Makenzen. Kao načelnik štaba Vrhovne komande srpske vojske, rukovodio je 1918. pripremama za proboj Solunskog fronta i potom uraganskom ofanzivom srpske vojske, odlučujuće doprinevši odbacivanju zahteva savezničke komande da Prva armija pod komandom Petra Bojovića obustavi napredovanje jer se odvojila od glavnine savezničkih snaga na rizičnu udaljenost od 200 kilometara. Napisao je više vojnih dela, uključujući „Strategiju“, izdatu 1907.

Umro je 1945 godine srpski vojvoda Petar Bojović, oslobodilac Beograda 1918, ali je u gradu kojem je doneo slobodu sahranjen bez ikakvih počasti. Kao pitomac Artiljerijske škole, učestvovao je u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878, a u srpsko-bugarskom ratu 1885. istakao se hrabrošću u borbama na Vrabči, Slivnici, u Dragomanskom tesnacu, kod Pirota i Caribroda (Dimitrovgrad). U Prvom balkanskom ratu 1912. i 1913. je kao načelnik Štaba Prve armije izuzetno doprineo pobedama nad Turcima u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici. U Drugom balkanskom ratu 1913. probio je bugarske položaje na Rajčanskom ridu, što je odlučilo ishod i Bregalničke bitke i rata. U Prvom svetskom ratu komandovao je Prvom armijom 1914. u Cerskoj bici i oslobodio Šabac, a dužnost nije napustio ni posle ranjavanja. Posle mučkog napada Bugara 1915, s neuporedivo slabijim snagama ih je sprečio da prodru na Kosovo, što je – uz potporu crnogorske vojske s drugog boka – omogućilo odstupanje srpske armije preko Albanije. U januaru 1916. je, umesto obolelog vojvode Radomira Putnika, postao načelnik Štaba Vrhovne komande i organizovao je prebacivanje vojske na Krf i u Bizertu, a od septembra do novembra 1916. rukovodio je ofanzivom u kojoj su zauzeti Kajmakčalan i Bitolj. Zbog neslaganja sa savezničkom komandom o širini fronta dodeljenog srpskoj vojsci, u aprilu 1918. je smenjen i postavljen za komandanta Prve armije, koja je posle proboja Solunskog fronta zauzela Veles i Ovče polje, kod Kumanova razoružala Bugare, produžila gonjenje brojčano jače nemačke Druge armije i razbila je južno od Niša bez pomoći saveznika, koji su zaostali 200 kilometara. Na čelu Prve armije 1. novembra 1918. oslobodio je Beograd.

Pripadnik polufašističke organizacije Hindu Mahasbaha, pokušao je 1948 godine da izvrši atentat na Mahatmu Gandija, indijskog političara i nacionalnog vođu.

Post Author: Milan

Ostavi komentar