Dragutin Dimitrijević Apis streljan u Solunu nakon montiranog procesa

Patrijarh srpski Arsenije III Čarnojević je 1690 godine – posle poraza Austrijanaca u ratu s Turcima, u kojem je kao saveznik Beča predvodio Srbe – na Kalemegdanu u Beogradu održao Sabor srpskih episkopa i sveštenstva s obeju strana Save i Dunava. Patrijarh je tih dana, posredstvom episkopa Isaija Đakovića, pregovarao s austrijskim carem Leopoldom I o prelasku preko Save i Dunava i Srbi su prešli dva dana pre nego što su Turci ponovo zauzeli Beograd. Idući na sever, naselili su se u oko 50 mesta u Vojvodini i Ugarskoj, uključujući Sent Andreju, najseverniju tačku srpskog rasejanja.

S Beogradske tvrđave skinuta je 1876 godine turska zastava, koja se četiri veka vijorila nad gradom. Tri meseca ranije, Turci su morali da predaju ključeve Beograda srpskom knezu Mihailu Obrenoviću, ali je na Beogradskoj tvrđavi pored srpske ostala turska zastava.

Posle „devet krvavih dana“ borbe između Nikšića i Spuža, Crnogorci su 1877 godine potukli Turke koje je predvodio zapovednik Skadra Sulejman paša, posle čega se Sulejman, s gotovo prepolovljenim snagama, povukao u Skadar. Bila je to značajna pobeda u oslobodilačkom ratu koji su Srbija i Crna Gora vodile protiv Otomanskog carstva od 1876. do 1878.

S dozvolom srpskog kneza Milana Obrenovića – razočaranog politikom Rusije – potpisana je 1881 godine Tajna konvencija Srbije i Austrougarske, koja je tražila velike ekonomske povlastice u Srbiji. Posle austrijskih izjava da se ne protive širenju Srbije na jug, ministar finansija Čedomilj Mijatović je, bez znanja premijera Milana Piroćanca, zaključio konvenciju kojom je Srbija dovedena u poluvazalni položaj. Taj dokument vezuje se i za nastojanje kneza Milana da obezbedi dinastička prava Obrenovića. On se 1882. proglasio kraljem, a Srbiju je proglasio kraljevinom.

Posle smrtne presude vojnog suda, 1917 godine u Prvom svetskom ratu su na Solunskom polju streljani generalštabni pukovnik srpske vojske Dragutin Dimitrijević Apis i majori Ljubo Vulović i Rade Malobabić, osuđeni kao organizatori atentata na regenta Aleksandra Karađorđevića. Prilikom revizije Solunskog procesa 1953, utvrđeno je da su „atentat“ inscenirali sam Aleksandar i Radikalna stranka, i svi osuđeni su rehabilitovani. Apis je uhapšen na Solunskom frontu u decembru 1916. kao pripadnik tajne organizacije „Ujedinjenje ili smrt“, poznate i kao „Crna ruka“, koju je s nekoliko drugova osnovao 1911. radi rušenja Otomanskog carstva i Austrougarske i ostvarenja narodnog ideala – ujedinjenja srpstva. Kao načelnik obaveštajnog odeljenja Glavnog generalštaba srpske vojske, povezao se s nacionalnoslobodilačkim pokretima i organizacijama Srba van Srbije. Bio je glavni inspirator oficirske zavere i ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage Mašin 1903, čime je odlučujuće doprineo da se na srpski presto vrati dinastija Karađorđević.

U San Francisku su 1945 godine predstavnici 50 zemalja, uključujući Jugoslaviju, potpisali Povelju o osnivanju UN, koja je stupila na snagu 24. oktobra 1945.

Post Author: Milan

Ostavi komentar