Kurandić: Šesto mesto realan domet

Rukometašice Radničkog su nakon osvajanja vicešampionske titule prošle sezone, na početku upravo okončane startovale u znatno podmlađenom sastavu. Nakon brojnih pehova i povreda koje su ih pratile, čini se da je osvojeno šesto mesto u ovom trenutku bilo realnost. O tome, analizi prvenstva i planovima za narednu sezonu, najkompetentniji da da svoj sud je šef stručnog štaba Rodoljub Kurandić, koga smo na početku razgovora pitali da prokomentarišite upravo završeno prvenstvo Arkus lige i po mnogima neočekivanu titulu Železničara iz Inđije.

Ekipi Železničara je i prošle sezone izmakao plej-of. Napravili su dva brejka u doigravanju, koja su im u krajnjoj liniji donela više nego zasluženu titulu. Radi se o mladoj, talentovanoj ekipi, odlično vođenoj sa klupe i o klubu koji je dobro organizovan. Možda nisu očekivali borbu za sam vrh ove godine, ali su iskoristili slabosti Jagodine i Bekamenta i okitili se naslovom prvaka. Sviđa mi se njihov koncept oslanjanja na mlade, srpske igračice željne rada i usavršavanja, za razliku od Jagodine koja ima veliki broj internacionalki. Smatram da je to pravi put koji može doneti boljitak srpskom rukometu.

Kako biste ocenili kvalitet lige ove sezone?

Mogu da kažem da je veliki broj mladih igračica iskoristilo šansu i izašlo na veliku scenu. Ulaganja su bila veća nego prethodne sezone, uz svesrdnu pomoć države, što se videlo i po značajnijem broju stranih igračica u Arkus ligi. Svako je taj podsticaj iskoristio na svoj način, neko na dovođenje igračica iz inostranstva, a neko je po mom mišljenju krenuo pravim putem, ulaganjem u mlađe selekcije i njihov razvoj. Što se tiče same lige, bila je poprilično izjednačena, svako je mogao da dobije svakoga, što se vidi iz činjenice da je bilo teško trijumfovati i protiv ekipa koje su napustile Arkus ligu, RK Beograd i Crvenu zvezdu. Na samom startu, favoriti su bili Jagodina i Bekament, ekipe sa ozbiljnim budžetima, no kako se ispostavilo Železničar im je pomrsio konce. Kvalitet utakmica je bio na zavidnom nivou, ali bih naglasio da me raduje veliki broj mladih igračica koje su imale zavidnu ulogu u svojim timovima.

Nakon turbulentne sezone, začinjene povredama i brojnim pehovima, može li se reći da ste zadovoljni krajnjim ishodom?

Sezona je započela teškom povredom Milijane Stošić, koja je stub odbrane i jedan od najtalentovanijih pivota u Srbiji i po mom mišljenju buduće reprezentativke. Morali smo da se presaberemo, promenimo način i stil igre. Nakon toga je usledio zgusnut raspored, učešće u Evropskoj ligi gde smo ostvarili prvi trijumf protiv izuzetno jake ekipe Horsa iz Švedske. Pred revanš nas je posekao virus korone, četiri igračice nisu otišle, tako da nismo mogli da pružimo značajniji otpor. Završili smo polusezonu na zadovoljavajući način, a u pauzi je usledio rastanak sa Jelenom Knežević. Krenuli smo dobro u prolećnom delu, nanizali pobede, gde je značajan doprinos uz sve ostale igračice dala Jovana Stoiljković, no nažalost, usledila je i njena teža povreda kolena, što nas je značajno omelo u šansi da ponovo izborimo učešće u plej ofu. Usledio je pad u igri, poraženi smo u važnoj utakmici u Boru i time izgubili svaku šansu. Prevashodni cilj sa početka šampionata, siguran opstanak i razigravanje mladih igračica je ispunjen, tako da je šesto mesto na kraju i bio realan domet.

Jedan od primarnih ciljeva je bio razvoj mladih igračica i njihov priključak prvom timu, оd kojih je većina iskoristila ukazanu priliku.

Letos smo napravili svojevrstan rez u ekipi, napustile su nas četiri najiskusnije igračice, kao i golmanski par Hasanović-Ilić, gde smo reagovali dovođenjem iskusne Gordane Petković. Bekovsku, kao i ostale linije smo popunili uglavnom mladim i talentovanim igračicama, kao i devojkama iz naše škole, gde pre svega mislim na kapitena Tijanu Petrović i Nataliju Mikić koje su dugo bile u prvoj ekipi, ali usled povreda, bolesti i drugih razloga nisu dobile pravu šansu. Posebno bih istakao Teodoru Veličković koja je bila najbolji strelac regularnog dela šampionata, nosilac igre u napadu, igračicu koja je potpuno sazrela igrački i kao ličnost i uveren sam da klub može u potpunosti da se osloni na nju u narednom periodu. Značajan vetar u leđa i nemerljiv doprinos su dale Ajlin Bjelak i Ksenija Petrović, koje iako mlade, imaju veliki broj utakmica u nogama i neophodno iskustvo. Veliku ulogu su imale i letošnja pojačanja Milica Todorović i Helena Inđić, juniorske reprezentativke od kojih tek očekujemo da pokažu pun potencijal u igri. Značajan je bio napredak i ostalih rukometašica, kao što su sestre Pojužina i naše mlade nade iz drugog tima, Zorice Ranković, Anje Rašković i Sare Andrić.

Pred nama je formiranje ekipe za narednu sezonu. Jedan broj igračica je napustio klub. Da li će i u narednom periodu osnovu ekipe sačinjavati mlade rukometašice, kao i stvaranje ekipe za budućnost?

Sigurno je da ćemo na istim osnovama napraviti ekipu i za narednu sezonu. U ovom trenutku klub su napustile Natalija Mikić, Jovana Blagojević i Gordana Petković. Ostale devojke su tu, imaju čvrste ugovore sa klubom, a u ovom trenutku najstarija je Ajlin Bjelak sa nepune 24 godine, što jasno pokazuje naša stremljenja. Nadamo se da ćemo u kratkom vremenskom periodu kompletirati ekipu koju će isključivo činiti mlade igračice, željne dokazivanja, kojoj ćemo priključiti 6 do 7 devojaka iz naše druge ekipe, gde se nadamo da će iskoristiti svoju šansu, polako ulaziti u ritam i trenažni proces i da će u budućnosti činiti osnovu Radničkog, zaključio je šef struke rukometašica Radničkog Rodoljub Kurandić.

Post Author: Milan

Ostavi komentar