„Otac“ na repertoaru „Knaževsko-srpskog teatra“

Predstava  „Otac“, nastala po istoimenoj drami švedskog pisca Augusta Strindberga, u režiji Marka Misirače i izvedbi glumaca Knjaževsko-srpskog teatra, igra se danas od 20 časova na sceni „Joakim Vujić“.
Scenografiju je uradila Ana Kolbjanova, a kostime Jelena Janjatović, dok je Misirača adaptirao tekst i izabrao muziku. U glavnim ulogama su Miodrag Pejković kao Kapetan; Katarina Janković, kao njegova žena Laura; Jovana Rakićević i Teodora Vukomanović, (polaznice Dramskog studija „Petar Pan“ iz Kragujevca), kao njihova kći Berta; Čedomir Štajn u ulozi Doktora Estermarka; Saša Pilipović kao Pastor; Slavica Radulović kao dadilja Margaret i Bogdan Milojević kao vojnik Ned.
August Strindberg je uz Ibzena jedan od najznačajnijih skandinavskih pisaca, ali i evropskih književnika, koji su u drugoj polovini 19. veka utemeljili modernu građansku dramu. Imao je ogroman uticaj na razvoj evropske i svetske dramaturgije, kao i pozorišnog stvaralaštva. Kritikovao je savremeno društvo, večnu borbu polova i sukobe mišljenja, koji dovode do destrukcije porodice.
Tragedijom „Otac“ (1887) iz tadašnjeg savremenog života počeo je otvoreno da govori o borbi za prevlast u braku i o borbi polova u kojoj potencira „borbu mozgova“ i „psihičko ubistvo“. Rođen je kao dete siromašnog trgovca i sluškinje, što je obeležilo njegov dalji pogled na život i porodicu. Ženio se tri puta, ali je često je bivao obeležen kao ženomrzac, što mnogima nije bilo čudno kada se zna da ga je prva supruga ostavila zbog svoje ljubavnice, što je Per Enkvist opisao u drami „Noć tribada“.
Kao čovek koji porodicu karakteriše kao „milostivu instituciju za komotne žene, mirnu luku za očeve i pakao za decu“, Strindberg kao da nikada nije odrastao, ali se svom snagom borio da dokuči odnose među polovima, pre svega kroz sukobe, koji dosežu ponore ljudske psihe.
„Dramski sukob u „Ocu“ je večan, univerzalan i vanvremenski – sukob dve volje, očinstva i materinstva, muža i žene, jednog nezadovoljstva protiv drugog, neostvarenosti jednog protiv neostvarenosti drugog, majke protiv oca, polovine jednog bića protiv polovine drugog – do neminovne i konačne propasti“, kaže reditelj Misirača.
Sve likove u predstavi povezuje nesporazum i obostrano nerazumevanje. Rečima će jedni drugima naneti neizlečive rane, ali njihov dosledan ego neće im dozvoliti da pokušaju da razumeju i spoznaju jedni druge, već lukavošću i besmislenom upornošću teže da svako nastavi u svom pravcu do Pirove pobede.
Zanimljivo je da je predstava „Otac“ igrana u kragujevačkom teatru pre 45 godina u sezoni 1973/74, ali nema sumnje da je tema još uvek aktuelna i da se sukob o kome govori, još nije razrešio.
Šveđani slave Strindberga kao dramskog pisca, pesnika, kritičara i slikara, koji je u isto vreme naturalista i simbolista, naučnik, ali i mistik, aristokratski snob i pripadnik proleterijata. U njegovim delima prepoznaju se „kratki rezovi“ iz njegovog života, pa je linija između istine i sna, lične drame i pisanog teksta, u njegovim delima veoma tanka.

Post Author: Milan

Ostavi komentar