Izložba „Izbor dela iz Legata Miodraga Markovića Narodnog muzeja u Požarevcu“

U četvrtak, 14. oktobra, u 20 sati, u Gradskoj galeriji „Mostovi Balkana“, biće otvorena izložba „Izbor dela iz Legata Miodraga Markovića Narodnog muzeja u Požarevcu“.

Legati kao vid dobročinstva i izraz altruizma prema svom narodu čine, kao deo srpske tradicije XIX i XX veka, važan uticaj na razvoj kulture. Legat Miodraga Markovića, zaveštan gradu Požarevcu predat Narodnom muzeju na čuvanje, sastoji se od najznačajnijih ostvarenja srpske umetnosti nastalih od početka HH veka do sedme decenije istog, sa naglaskom na period između Prvog i Drugog svetskog rata. Miodrag Marković (1897-1969), rođeni Požarevljanin, diplomata, ljubitelj umetnosti i mecena, pripadnik predratne intelektualne elite, za života je formirao kolekciju umetničkih dela, uglavnom srpskih slikara koji pripadaju generaciji pomenutog perioda: Milana Konjovića, Marka Čelebonovića, Mila Milunovića, Jovana Bjelića, Zore Petrović, Peđe Milosavljevića, Nedeljka Gvozdenovića, Veljka Stanojevića, Ivana Tabakovića, Ivana Radovića, Vase Pomorišca, LJubice Sokić, Mihaila Petrova i drugih. U biografijama međuratnih autora dolazi do izražaja školovanje u tadašnjim velikim umetničkim centrima, kao što su Minhen, Pariz, Budimpešta i Prag. Miodrag Marković orijentisao na sakupljanje dela domaćih autora, slika, crteža, grafika, od kojih je deo umetnika bio mlad i na početku karijere. Umetnička kolekcija je upotpunjena ličnim stvarima darodavca koje čine njegova odlikovanja, nekoliko komada nameštaja i vitrina sa knjigama.

Kao imućan čovek i diplomata, Miodrag Marković je celu svoju ušteđevinu ulagao kupujući likovna dela srpskih slikara, takođe, dobijao ih je i na poklon kao prijatelj umetnika, često se ophodeći i kao njihov darodavac koji je nabavljao slikarski materijal u inostranstvu. Autori iz poklon-zbirke Miodraga Markovića pripadaju različitim pravcima i poetikama zastupljenim u trećoj i četvrtoj deceniji prošlog veka. Preovladavaju tada aktuelna umetnička strujanja u vidu kolorističkog ekspresionizma čiji su zastupnici Bijelić, Konjović, Petrović, Ličenoski, kao i poetski realizam i intimizam kojim su najviše zaokupljeni Čelebonović, Radović, Milosavljević, Tabaković i Gvozdenović.

U središtu umetničkog promišljanja stoji čovek naslikan kroz porteret, akt, baveći se svakodnevnim poslovima ili odmarajući u tišini svoje sobe. Društvene tranzite pratile su i preobražaji u poimanju ljudske figure – prisutna je objektivizacija ženskog tela gde ono postaje to što jeste, a ne ideal i izraz savršenstva. Pejzaž kao lični doživljaj odn. praćenje promena prizora viđenih u prirodi kroz lični osećaj i čula, bojom i crtežom, postalo je jedno od nepisanih pravila slikarstva ovog perioda. Umetnici su očuvali svetost običnih, ali voljenih predmeta kada je reč o mrtvoj prirodi ostvarujući harmoniju ikonografskih elemenata, boje, slikarske materije i svetlosti, najviše kroz uticaje iz Pariza – sezanizma, kubizma, postklasicizma i ekspresionizma. Primećuje se da je bilo prisutno tematsko siromaštvo srpskog modernističkog slikarstva koje je bilo ograničeno na uzak krug tema iz premodernog okruženja. Ovaj umereni modernizam koji provejava na delima iz kolekcije Miodraga Markovića u vidu ideološki neutralne, ekspresivno-figuralne i dekorativne umetnosti odražava ukus legatora kao izdanka građanske humanističke inteligencije iz prve polovine HH veka.

Značaj Legata Miodraga Markovića je mnogostruk – preko zaveštanih dela možemo pratiti i tumačiti događaje vezane kako za same umetnike, tako i za kolekcioara, kao i za aktuelni umetnički trenutak u kome su dela nastala. Takođe, može se pratiti istorijat slikarstva i slikarskih tehnika na ovim prostorima. Danas on čini stalnu istorijsko-umetničku postavku Narodnog muzeja u Požarevcu.

Marina Radosavljević, istoričar umetnosti

Post Author: Milan

Ostavi komentar